Krešimir Đurkovečki


Krešimir pl. Đurkovečki, ugledni veleposjednik i industrijalac iz Nove Topole i načelnik tamošnje opštine, sin je Emeriha pl. Đurkovečkog zvanog Mirko, koji je bio zagrebački nadbiskup, koji je 1881. iz Hrvatske došao u bosanskogradiški kotar, 1885. otvorio trgovinu u Rovinama (Okružni sud u Banjaluci, broj 3502/gr), a 25. marta 1910. parnu pilanu i parni mlin u Donjem Windhorstu (Okružni sud u Banjaluci, broj F-247/1909) i bio jedan od prvih zadrugara. Mirko je bio poslanik Bosanskog sabora, a na području Gradiške prikupljao je narodno kulturno  blago i širio je političku propagandu starčevićevaca.

Godine 1931 prilikom gostovanja prvaka svijeta u šahu Aleksandra Aljehina u Banja Luci koje je finansirala Gradska opština sa 500 dinara,  dok Banska uprava nije smogla ni toliko jer je ušla u velike investicione poduhvate. U pomoć su priskočili Lazar Milašinović i Krešimir Đurkovečki priloživši po dvjesto dinara, a gimnazijski profesori Nikola Kozomara i Matija Divić po stotinu. Nekolicina banjalučkih trgovaca darovala je sasvim skromne iznose.

U proljeće 1936. Krešimir je bio angažovan u akciji prehranjivanja siromašne djece sa Zmijanja. Djecu je u Banjaluci prihvatao i zdravstveno pregledao dr Branko Čubrilović, a zatim su autobusima preduzeća Braća Divjak djeca besplatno prevozena u Novu Topolu, gdje ih je Krešimir prihvatao i raspoređivao po domovima. Godine 1930. odlikovan je Ordenom jugoslovenske krune V reda. Njegova supruga Nada djevojački Mataruga, rođena u Novoj Topoli, optužena je zbog pomaganja narodnooslobodilačkog pokreta i novembra 1941. predata Pokretnom prijekom sudu u Zagrebu.

Facebook Komentari