x

SNSD:PREDSTAVLJEN PLAN RAZVOJA OPŠTINE GRADIŠKA OD 2016. DO 2020. GODINE


Pročitao naslov i rekoh napokon da vidim i pročitam taj plan, očekivao sam da vidim link gdje vodi do plana? Ništa od toga, plan se sastoji od dvije rečenice što su stručni timovi SNSD-a uspijeli sklepati.

I evo toga plana: “Naš plan zapošljavanja zasnivaće se na realnim potrebama privrede, a ne stranačkom zapošljavanju koje je dovelo do finansijskih problema u javnim opštinskim preduzećima. Planom smo definisali zapošljavanje u realnom sektoru otvaranjem novih investicija u Agroindustrijskoj zoni Nova Topola i industrijskoj zoni Liman”, naveo je Sladojević.

Kandidat za odbornika u SO Gradiška na listi SNSD Igor Marčeta istakao je da je prema planu za razvoj privrede i promocije Lijevče polja i Potkozarja kao potencijala za razvoj proizvodnje hrane potrebno obezbijediti proizvođačima bolji pristup tržištu, dati podršku uvođenju novih tehnologija, podržati revitalizaciju postojećih i otvaranje novih prerađivačkih kapaciteta i raditi na modernizaciji i izgradnji infrastrukture u ruralnim sredinama.

Marčeta je naglasio da je potrebno pokrenuti investicioni ciklus na području opštine Gradiška.

“Potrebno je privući investitore iz regiona, pomoći preduzetnicima i komercijalnim domaćinstvima da dostignu potreban nivo konkurentnosti i riješiti prostorno-plansku dokumentaciju”, zaključio je Marčeta.

Da se vratimo na ovu nesretnu “Agro zonu” jer i drugi politički mislioci i stručnjaci za privredu i poljoprivredu kako oni kažu isto pričaju iako ne razumiju da je poljoprivreda jedna grana privrede, ali da zanemarimo to. SNSD a i drugi nikada ne objašnjavaju kako misle da otvore nove investicije što je ključ razvoja?

Poslovna zona u N. Topoli jest njihovo čedo i jest dobra ideja koja nikako da zaživi onako kako smo očekivali, a razlog je što u tu zonu neće investitori, iako je učinjeno dosta na promociji zone. Ima nekoliko investicija lokalnih firmi koji su tu otvorili neke pogone, neki su već u problemima. Imamo jednoga investitora iz Italije koji nije tu došao zahvaljujući aktualnoj vlasti kako se hvale, nego ličnim angažmanom čovjeka sa ovih prostora.

19. decembra 2009. god. Vlada RS sa Miloradom Dodikom na čelu odobrila je 2 miliona KM za izgradnju infrastrukture u “Agro zoni” koja je trebala da se radi u narednoj godini u proljeće, a to proljeće još nije došlo, a ni sredstva. Dakle tvrditi kako će oni ili bilo koji drugi otvarati radna mjesta u zoni je u sferi halucinacija. Opština ne može da otvara radna mjesta, ali može da stvara uslove za one koji mogu i da ne smeta. Pitanje je zašto to nije prioritet i izgradi se infra struktura u zoni?  Niti prethodna vlast pa ni ova danas to nije htjela, čini se da svima služi dobro samo kao predizborna priča?.

Naravno na ovo nema odgovora, a privlačenje investitora ili kako reče na zadnjoj prezentaciji “Agro zone” 2012 g. Zoran Adžić Kesiću “Zašto ne vidite sa Rusijom…”, valjda mu je bio loš dan tada, pa evo čovjek zna gdje su pare pa nek uradi nešto, za to ne mora biti na mjestu načelnika, patriotizam se dokazuje i djelovanjem izvan vlasti.

Tržište je rak rana, kako ga osvojiti,  iako je odgovor lagan ipak teško jer mi nemamo proizvodnju za tržište, jer njime vladaju veliki i moćni. Lijevče polje se stalno spominjati kao potencijal već dugi niz godina što nikako ne dokazuje niti će dokazati. Ipak da  može nešto da se uradi dokaz su oni koji su ovdje organizovali poljoprivrednu proizvodnju za pojedine proizvođače uz podršku vlasti. Ideje o tome šta će se razvijati doći će od onih koji budu ulagali novac, a opštinski političari da budu volonteri.

Facebook Komentari