SJEĆANJE NA JOVANA STANIŠLJEVIĆA


Ispred kuće Jovana Stanišljevića u Novoj Topoli, bivšeg predsjednika Skupštine opštine Gradiška, predsjednika Sindikata i uglednog domaćina vijori se crvena zastava s petokrakom, srpom i čekićem na kojoj je ispisano – »Proleteri svih zemalja ujedinite se!« Jovan je podigao jarbol da se zastava bolje vidi. Ipak, pažnju njegovih susjeda više privlači majica s Titovim likom na prsima i kartom SFRJ na ledjima kao i kapa s obilježjem bivše države.

– Imam ugradjena tri pejsmejkera a ova slika mi dođe kao bajpas, to me hrabri, na neki način održava u životu jer emocije nikom ne škode a meni bitno pomažu. Ja zapravo živim u prošlom vremenu i zato mi je lijepo jer i noću i danju sanjam svoju domovinu – Jugoslaviju. Nisam jedini u tome jer me svakodnevno presreću mnogi, zastaju i razgovaraju o vremenu mira, razumijevanja i tolerancije. Muškarci obično upitaju, kako nam je drug dok se žene, uz izvinjenje i molbu, poklone ispred mene kao živog spomenika te poljube Tita, – priča nam Stanišljević pokazujući svoju radnu sobu uredjenu po istom principu.
– Tu čuvam dvije biste Josipa Broza Tita, na zidu je slika doktora Mladena Stojanovića, vođe ustanka na Kozari a tu je i moj otac Pejo Stanišljević, prvoborac u Drugom svjertskom ratu, učesnik stvaranja BiH u Mrkonjiću i vijećnik AVNOJ-a u Jajcu… Njih trojicu gledam i doživljavam na isti način. Sva trojica su imali svoje ulice u Gradiški ali dođoše neka vučija vremena u kojim ih proglasiše nepodobnim tojest nepoželjnim pa s tablama i njihovim imenim pravo u podrum, – razočarano će naš sagovornik praveći kratak izlet u surovu sadašnjost.
U Jovanoivoj garaži dominira zastava trobojka s uokvirenom slikom Tita i Jovanke:
– Pošto ovdje provodim dio vremena, uvijek po nešto radim onda je bilo neophodno da i garažu uredim u istom stilu. Pored Tita i moje srce bolje kuca, – zaključio je naš sagovornik koji namjerava da uskotro u Gradiški formira Društvo »Josip Broz Tito«.
– Ovdje ima dovoljno poštovalaca njegovog djela koji žele da budu zajedno, da se druže i razgovaraju o dobu kada je čovjek čovjeku bio drug i prijatelj. Danas nije tako, primitivizam je postao idelogija a nasilje sredstvo, ovo je moj glas protiv toga, – objasnjavao nam je Jovan Stanišljević vozeći se kroz Novu Topolu u prepoznatljivoj uniformi.
– Nikakvih neprilika nisam imao, svud sam rado viđen i zato s punim povjerenjem govorim o svojim susjedima. Evo, uvjerili ste da automobil ostabvljam otključan s ključevima u bravi i niko ga ne dira. Znaju oni ko sam i kakav sam čovjek, spreman da svima pomognem što sam dokazao mnogo puta. Dobro se dobrim vraća, – zaključuje ovaj zaljubljenik Titove epohe.

NAPOMENA: Ovom reportažom objavljenom prije 13 godina u EuroBlicu prisjećamo se dobrog čovjeka Jovana Stanišljevića kojem su prvomajski praznici i sjećanje na izgubljenu državu uvijek bili na prvom mjestu. Jovan odavno nije među nama ali uspomene ne blijede.
Tekst i foto: Milan Pilipović

Facebook Komentari