Život u Wihdhorstu


Skelom se prelazi u Berbir. ili kako se danas zove: u Bosansku Gradišku. Tu je sijelo kotarske oblasti no mjesto nije inače ničim znatno. Isto je onakvo gnijezdo kao i pred deset godina gdje sam se desio u Berbiru baš onda kada se je izvješavalo i rasvjetljivalo u slavu prije-stonoga nastupa sultana Murata. Kuće su vratolomne običajno u malim turskim mjestima blato ovdje je još dublje nego drugdje a čestitomu taracu nema tu ni traga. (Otada su se i tu prilike sasvim izmijenile. Pisac.) Bio sam blažen kada smo prešli Berbir te se lijepom i dobro Vinjeta na colu stranico; kolima u grad. uzdržanom cestom povezli u Banjaluku. Livade i šikarasta polja s oba-dviju strana ceste bila su čestimice prekrivena mlakama no opet bu tu pasla čitava stada goveda i konja. Po sata je kraj jednoličan samo u daljini se vide šumovita brda Kozare planine nekadanje ustaško leglo. Šuma ae u toj gori sada u velike siječe te kao što su hrastove šume u spodobi dužica krenule u Francusku tako sada za njima ide i crnogorica koju je neki drvo-tržac Brabec kupio za izragjivanje. U Brebiru je veliko stovarište balvanova i dasaka koje savskim lagjama idu u Sisak. Četvrt sata dalje ima već lijepo obragjenih njiva na kojima se vidi da ih nije domaći svijet obragjivao nego da je ovdje orao valjan plug. Naskoro se med kolibama jave kuće pokrivene crijepom i za kratak smo čas u naseobini gdje bi se mirne duše mogao pomisliti u sjevernoj Njemačkoj. Dvokatne se i jednokatne kuće izmjenjuju a sve su ciglom zidane. Na blistavim prozorima bijeli i šareni zastori ponajviše smegji kapci i pogdjekoje zelene žaluzije. U prozorima cvijeće što ga u bosanskim seljačkim kućama ne vigjaš. Često ima pred kućom mala baštica i u njoj mora da bude sjenica. To je Gornji W i n d h o r b t što ae proteže uz cestu a domaći ga svijet zove starim imenom Rovinci ili Laminci. Nekoje sasvim solidne zgrade su iz-gragjene a još više ih se gradi. Svuda je spremljena gragja i cigle. Vidi se jasno da se ovdje radi i da se ljudi stalno naseljuju. Dasčare u kojima su se negda došljaci za prvo vrijeme sklonili sada se ruše; pogdjegdje se samo vigjaju bosanske seljačke kuće te ciganske kolibe iz pletera omazane blatom; u te kolibe ne bi u Evropi zatvorili ni psa. Gospodarske su zgrade gragjene isto tako solidno kao i kuće. Mjesto običnih hambarova kuda se sprema kukuruz i druga ljetina ovdje su velike zidane suše s velikim kapijama i nabijenim podovima kao i u Frislandiji ili Oldenburgu. Bašče su sregjene; šta za proljeća ima bujno raste. Polja su im ponajviše za kućama nekoja Be istom sada staju obragjivati. „Švapaku” Be zemlju pozna odma po tom što nema plotova kojima je u Bosni inače ogragjen i najmanji komadićak zemlje; dosta bu ae tim naseljenici i nasrdili i napatili jer se marva pušta slobodno na pašu i njive im puatoši. No kako ovdje svaki naaeljenik ima velik posjed ne bi se to ni moglo ogragjivati. Kuće ae još nijesu sastavile u selo; ponajviše su kuće okružene baščama i njivama. Čak pola sata lijevo pomalja se nekoliko crvenih krovova u ravnici. Gornji “VVindhorat ima i kuću udešenu za crkvu a uz nju na visokoj skeli zvono koje im u podne zvoni. Donji VVindhorst deset časaka vožnje cestom dalje još je pristaliji i gotoviji. Na velikoj jednokatnoj zgradi ima napis: „gostio- niea i trgovina Ferdinanda Brenzingera”. Ustavim kočijasa i ugjem u krčmu. Udešena je kao i druge njemačke seoske krčme a kraj nje je dućan. Prijazna me ženskinja pozdravi švapskim narječjem i ponudi mi prave rakije žitare. Uzmem s njom govoriti i doznam da su ona i muž tamo od Heidelberga da su se ovamo doselili s još dvjema badenskim porodicama i da ovdje već šest godina žive i rade. Tu im je hvala Bogu dobro i lijepo su stekli; imaju tri cigljane i krečanu i mnogo zemlje a za proizvode im je dobra progja u Bosanskoj Gradišci i Banjaluci a za ljetinu kao što ponajviše i drugim naseljeni-cima u Sisku kuda se žito vozi lagjom. Brenzinger je uza to i seoski načelnik knez. U Donjem \yindhorstu ima crkva i drveni toranj sa zvonom. S Naseobina Windhorst u začetku. Maglaj em na Vrbasu sačinjavaju naseobine zajedničku župu. Razumije Be da ima i škola; uči se u njoj njemački i hrvatski. Naseljenici su došli ovamo većinom još u februaru mjesecu god. 1879. i kako su imali novaca pokupovali su uz povoljne uvjete mnogu zemlju od Salih bega Džinića i Si vica te i od nekojih drugih muhumedovskih veleposjednika. Bile su to istina Bog livade niska šuma i šikara pa je trebalo dosta i vremena i strpljivosti da se sve iskrči i močvarna se zemlja drenira. No Nijemci su ustrpljiv svijet i taj im je teški posao pošao za rukom. Do danas su najmanje dvije trećine zemalja kultivirane. Jutro zemlje stajalo je isprvice poprečno 40 for. ali sada ištu bezi već 200 for. Naseljenici su u \Vindhorstu ponajviše iz Hannovera Oldenburga Brauuschvveiga i rajnske Pruske. Od ovih sam posljedujih našao dvojicu :-52 iz koblenčkoga kraja koji au još govorili čistim onim tamošnjim teško razumljivim narječjem. No u posljednjim je godinama navrnuo ovamo i siromašan svijet radnici iz kraja oko Essena. Tim ljudima nije baš osobito jer moraju da nadničare kod drugih naseljenika dok ne steku koji komad zemlje. Naseljenici se megju sobom veoma pomažu i tako će se valjda i siromašniji nešto okućiti. Nosi ae svijet isto onako kako i u Njemačkoj; i klompe još mnogi nose. Spram stranca su uljudni i prijazni svako dijete (skoro sva su plavokoaa) pozdravlja te i odgovara učtivo šta ga zapitaš. Kako se vidi već po samom imenu naseobine naseljenici su u “VVindhorstu skoro sami katolici. Po popisu stanovništva od god. 1885. ima općina Windhorst 802 stanovnika med njima 700 inostranaca t. j. njemačkih državljana a 14 austro-ugarskih podanika. U svem je bilo 206 slobodnih naseljenika i samo jedan kmet. Katolik je bio 791 protestanata 6 jevreja 5. Muslomana ni istočno-pravoslavnih nije bilo. Skoro sat od Windhorsta ima opet na rpi naseobina Nijemaca iz Hannovera Oldenburga i pruske Šlezije; svega 60 porodica. Dalje ima ovdje 20 porodica iz Ugarske iz steinamangerskoga kraja; odma uz njih u Mahovljanima sjedi 98 tirolsko-talijanskih porodica koje se s Nijemcima lijepo slažu i s njima sačinjavaju skoro jednu općinu. Po točnom popisu bilo je u Maglaju na Vrbasu 318 atanovnika med njima 251 inostranac 55 austro – ugarskih državljana i to 3 veleposjednika 60 slobodnjaka (naseljenika) 9 kmetova. Katolika su bila 303 protestanata 10 istočno-pravoslavni 1 jevreja 4 rauhamedovac nijedan. U Mahovljanima (tirolska naseobina): 303 stanovnika med njima 98 slobodnih seljačkih posjednika samih austro-ugarskih podanika i katolika. I naseobina u Maglaju na Vrbasu (ta se je naseobina nazvala Rudolfsthal) osnovana je početkom god. 1879.; sve je više svijeta onamo pridolazilo i pridolazi. Neki Antun Marton koji tu ima gostionicu i veliku ekonomiju bio je med prvim naseljenicima. Skoro svake godine putuje on kući u Ugarsku i svaki put mu se pridružuje nekoliko porodica da se ovdje nasele. Tirolske je Talijane iz trientskoga kraja naselila vlada; sada iz početka još kojekako kubure no veoma marljivo rade i imućniji au im Nijemci jako skloni. Vlada im je dala zemlju uz veoma malu otplatu koja docnije istom započinje a za obragjivanje je svakoj porodici dala kravu i vola i za prvu godinu potrebiti kukuruz. Druge su godine samo siromaci dobili potporu. Njemački su naseljenici skoro svi redom gazde; trojica su od njih veleposjednici: neki gospodin pl. Ebeling neki Jansen i još jedan Oldenburžac iz Lbhningena kojemu sam ime zaboravio. Taj je Olden- buržac s početka kupio komad zemlje od 1000 pruskih jutara no na zemlji je bilo šest kmetova. Za gospodarstvo mu nisu bili potrebiti te se je s njima raskrstio time što im je odijelio komad zemlje. Seljaci ponesoše sada svoje kolibe i druge zgrade na novi svoj posjed. Bilo je to prilično originalno. Kolibe su bile sasvim drvene ; pod njima bude prokopana jama i proturene gulje duge 18 metara pa sve to čvrsto povezano uzetima. 146 je volova upregnuto da sve odvuku a i sve je susjedstvo pomagalo velikom vikom. Tako se je bez ikakve nezgode preselilo 8 kuća i 50 drugih zgrada. Naseljenička kuća u Windhorstu. I Ebelingov i Jansenov posjed slični su velikim holandskim dobrima i imaju gospodske domove za obitavanje. Na njima se veoma bave mljekarstvom kao i na svim drugim posjedima u malom. Tamo sam jeo maslaca kakvoga nalaziš jedino još u alpskim zemljama. Maslac ide najviše u Banjuluku gdje su mu oni mnogi činovnici vojnici i stranci dobar i siguran kupac. Kilogram staje 80 do 90 nć. Nego gazde naumljuju da svoje proizvode uzmu slati u Jajce Travnik i Sarajevo pa i u hrvatske posavske gradove Kako se započinje kultiviranje zemlje najjasnije pokazuje Jan-senov primjer. Kada je iskrao priličan broj jutara posije prve godine na svem zemljištu samu djetelinu. Domaći ga svijet stade ismjehavati; takvoga smušenjaka nijesu još nigda vidjeli. No Jansenu kao pravomu sjevernomu Nijemcu nije to ništa smetalo. Znao je da žita može jeftino kupiti. Djetelinskoga sjemena dobije on šest metr. centi i odnese to u Staru Gradišku da proda. Trgovac mu se začudi otkuda mu s vlastitoga zemljišta toliko sjemena jer toliko nema valjda ni u svoj Slavoniji. Jansen dobije za metričku centu 35 for.’ i bio je zadovoljan. Na godinu posije već nešto žita no i opet mnogo djeteline. Djetelinskoga mu sjemena rodi 30 metr. centi te on sve odveze lagjom u Sisak i lijepo tamo proda. Danas sije pšenicu raž zob djetelinu olaj i mnogo povrće a i prilično krompira koji u Bosni ima dobru progju. Kada su naseljenici vidjeli kakvi su ovdje vodeni i rgjavi krompiri rekoše da takvi krorapiri ne valjaju ni za svinje nego da će već i tu roditi brašnavi dobri krompir za jelo. Krompir za sijanje uzmu iz Njemačke i rod je bio divan. No kako se u masnoj bosanskoj zemlji krompir lako izmetne to oni sav krompir što ne trebaju za kuću prodaju te svake godine siju svjež krompir dobiven iz Njemačke. I s kudjeljom hoće da pokušaju o veliko pa da se sav bez što treba Bosancu za odjeću u samoj zemlji satka. U Maglaju ima lijepa katolička crkvica i samostan školskih sestara ili „nazarenkP kako ih naseljenici zovu. Njima je u rukama i sva školska obuka. Jedna sestra poučava dječake a druga djevojčice. Je li uspjeh povoljan ne znam no ljudi vele da se ne mogu potužiti. Mogu samo reći što sam s&m vidio a to je da su djeca što sam ih ispitivao lijepo znala čitati te znala govoriti njemački hrvatski i ponešto i talijanski. Tako je to i s djecom tirolskih Talijana. Djevojke obično odlaze kada ponarastu na godinu dana u Blužbu činovničkim porodicama u Banjuluku da se priuče boljemu radu. U Maglaju ima još nekoliko velikih drvenih vojničkih baraka. Pitao sam u što su i dočujem da su se prvi naseljenici što su u Bosnu došli obratili bili ratnomu ministarstvu u Beču s molbom da im vojnički erar pomogne osobito radi privremenih stanova. Ratni im ministar učini po molbi i zapovjedi gdje ima baraka neka se prepuste ako se može naseljenicima na tri mjeseca dana. U Maglaju se to veoma susretljivo učini i naseljenici ne mogu dosta da se nahvale vojske. Kada za njima dogjoše Tirolci dobiju oni barake a kako je vojska i sasvim otišla iz Maglaja pokloni im erar barake uz taj uslov da se gragja od te polovice baraka upotrebi za gradnju kapele u tirolskoj naseobini. U Maglaju su dvije gostionice Bokmannova i Martonova. Marton je zasadio i vinograd koji mu je već jedared rodio. Pripovijedao mi je da noćni rarazovi što se često dešavaju ništa ne škode lozama da je zemlja veoma zgodna za vinogradarstvo i da on kultivira ugarske vrsti. U vinogradu je zasadio kajsija a na lijehama sam vidio krasnu špargu. Za napredak takvih naseljenika ne treba niko da 8e brine; ti se znaju snalaziti a ono što kod njih vidi bosanski seljak i njega će poučiti i unaprijediti. Isprvice nije on „Švabama” vjerovao no po malo već ih zapitkuje. Mjesto pluga kakav je bio još za rimskih vremena vidio sam ovdje kod jednoga domaćega seljaka već švapskia plug. Govegja pasmina iz Windhorsta. Da se ne mora brašno kupovati sa strane osnovan je paromlin koji zadovoljuje okolišnu potrebu a u Klasnićiraa — pola sata odavde spram Banjeluke — gdje sjede još tri njemačka naseljenika gradi tvrtka Milić velik paromlin na čigre. Najviše mi se je svidjelo u Maglaju što mi naseljenici rekoše da se na oblasti ne mogu potužiti. Pravedne su a pomažu Nijemcima koliko ae već može. Jedino se ne mogu naseobine u tom kraju da šire za to što bezi ne će više da prodaju zemlje a muhamedovcu za kmeta ne može stranac. Nego u Windhorstu ima još mjesta a Salih beg kojega iz prvašnjih vre- mena poznajem moći će valjda od svojega pustoga zemljišta dati još nekoliko tisuća jutara. Uspijevanje maglajske naseobine a osobito Šležana prijatno mi je radi toga što sam ja god. 1878. potaknuo naseljivanje te kada su me pitali upozorivao na vrbašku dolinu i na Posavinu. i * * 1894. U oktobru… Već je izodavna padala kiša i iznovice je stala padati kada sam iz Banjeluke krenuo opet u naseobine. Na kraju grada stoje mnoge moderne kuće i pružaju se uz eestu. 8 lijeve je strane nov velik ženski samostan kao kakav dvorac. Kola prolaze za kolima mnogo se ljetine dovozi u Banjuluku. U Jakupovcima-Klas-nićima stoji uz Vrbas impozantna zgrada i na njoj njemački napis: prvi bosanski mlin na valjke. Uz njega je lijep park i kuća kao villa. Na suprotnoj obali Vrbasa stoji stara ruševna potočara kao jasna opreka novoj dobi. U Jakupovcima ima žandarska stanica te nekoliko gostionica i kava. Mjesto je naskroz katoličko i čini se da ima živ promet. Uz cestu počinju već naseljeničke kuće koje leže ponajviše med njivama. Izmjenjuje se njemačko-ugarski način gradnje s donjonje-mačkim. Same kuće od cigalja svuda velike žitnice lijepe bašče i vrtovi. Marvi se vidi da se dobro timari a velike ugarske pasmine već prevlagjuju. Na njivama stoji još kukuruz kupus heljda lupine bijele I i kravje repe. Svuda skaču plavokosa djeca već i s fesom na glavi te uljudno pozdravljaju. Bunari su po dvorištima ponajviše na gjerme. U Maglaju-Rudolfsthalu stoji uz cestu „Josipov grad” velik samostan. Kako Be naseljenici veoma množe sagragjena je takogjer i evange-lička crkva s lijepim gotskim prozorima i župni stan. Dvorac je Ebe-lingov prešao u druge ruke. Ebeling se je vratio u Hannover i otada je njegov posjed promijenio dva gospodara. U “VVindhorstu su sagragjene već dvije crkve samostan sestara božanske ljubavi velika je zgrada a naseobina raste i širi se u svem. Windhorst je valjda najprostranije selo 16 je kilometara dugo 5 kilometara široko a ima od prilike 1500 stanovnika. Kao i pred osam godina svratim se u Brenzingerovu gostionicu i tu mi je bilo da ne može bolje. Gostioničarka je bila umrla no Brenzinger se je opet oženio i to iz Zagreba što nije osobito bilo po volji naseljenicima koji imaju dosta neudatih ćeri. Sitnih zadjevica i brbljarija ima ovdje kao i u Bvakom njemačkom selu svagja ima dosta kao i svagdje gdje žive Nijemci no opet zajednički rad napreduje pa čak i društvenost se razvija. Kako su mi govorili svi su se redom naseljenici lijepo okućili. Dobro se koriBte i trgovanjem s domaćim svijetom koji ne zna hraniti marvu u staji pa obično i slabo i ostavlja hrane. Od njih kupuju pred zimu suvišnu mršavu marvu i goje je u staji. Te su životinje malim zadovoljne te kako sam čuo njima je već kuhana pljeva s repama i krompirima slasna hrana od koje se goje. Za njih se onda dobiva na sajmu lijep novac. U gospodarstvima gdje nema dosta radnih sila uzimaju se cigani za nadničare kočijaše itd. Dobivaju 00 do 80 novč. i sasvim su pouzdani. Škola je još vazda u rukama školskih sestara. Za svako se dijete 5P* ~—— . – ¦ – . • _ ___¦ fctik”^. . _ mL» |Bosanski pastir. plaća tri for. mjesečno. Učiteljice se kolima voze u školu i isto tako iz škole kući a naseljenici redom daju kola. Zemaljska im je vlada htjela da osnuje interkonfesijonalnu školu ali je selo veoma pobožno te je odbilo ponudu. Darovitiji se dječaci šalju na daljnju naobrazbu u isusovački kolegij u Travnik. Kako mi je Brenzinger pripovijedao došao je on prvi put u Bosnu već koncem god. 1878. da Be razgleda; god. 1879. došao je opet te je nekoliko mjeseci radio kod trapista kao sluga a nije odavao da kani kupiti zemlju. Tako Be je upoznao s prilikama; docnije se otkrije gvardijanu o. Franji i kupi svoj današnji posjed kojim se je obogatio. Njegove cigljane u kojima rade ponajviše talijanski radnici iz naseljeničkih porodica lijep mu prihod donose jerbo svuda se gradi i izniče naseobina za naseobinom na milje spram istoka i zapada. Njemački su se ratari svi poprijeko pomogli za dvije trećine čim su mogli da stanu raditi svojim vlastitim radnim silama. Inače odlazi na nadnicu priličan dio od dobitka jer se ljetina jeftino pro- Katolička crkva u Windhorstu. daje. Onih 14 porodica iz Essena što sam ih u opisu od god. 1886. spomenuo a došle su svaka sa samih 225 for. glavnice neumornim se je radom podiglo do blagostanja i to sve bez iznimke. Izbor je općinskih starešina slobodan no moraju se odabirati iz naseobine. Svaki se izbor mora primiti ili se plaća globa od 25 for. 8 vladom s okružnom i s kotarskom oblašću naseljenici su u dobru snošaju; mnogi su već poBtali bosanskim pripadnicima a drugi kane opet steći državljanstvo. Iz Njemačke im sada slabo drugi pridolaze no ženidbe su odande česte. S domaćim je svijetom odnošaj može se reći srdačan. Bosanci dolaze Švabama i pitaju ih za savjet viju kod njih žito ili vrše strojem te se priučavaju svakoj vještini i radu. Žito ide skoro sve u Gradišku. Svuda se vidi napredak svuda marljiv rad i blagostanje; poučan je pohod ovdje u naseobinama. Sada se radi i o željezničkoj svezi med Banjalukom i Gradiškom sa Bpojem uz ugarsku državnu željeznicu. Dne 6. marta 1895. sastala se je u Banjaluci komisija za pregledbu trasa i stanica željezničkih; Njemački naseljenik iz Windhorsta. koncesijonar je bio Gautier iz Zagreba. Ta bi vicinalna željeznica — prvi sasvim privatni željeznički projekt u Bosni — uskoristila naseobinama i poljodjelstvu i industriji Što se tek razvija. * * Odma ovdje spominjem da i u Posavini na sjeveroistoku Bosne ima kod Bjeline jaka naseobina Franz-Josefsfeld. U proljeću g. 1886. doselila se je onamo iz Franzfelda kod Pančeva u južnoj Ugarskoj 61 porodica. Kotarska oblast kupi od veleposjednika 300 jutara zemlje u najbližoj blizini Bjeline i razdijeli naseljenicima. Kupovnina je bila veoma mala i naseljenicima je dano da je uz veoma povoljne uvjete otplaćuju. Svaka si porodica odma sazida kuću a naseobina bude cestom spojena s Bjelinom. Na godinu dogjoše još 22 porodice ponajviše iz Nove Pazove u Srijemu onda malo po malo i druge tako da je god. 1889. bila tu naseljena već 121 porodica sa 700 duša. Podignuta je škola koju pohagja 136 djece sagragjena je općinska kuća a namislilo se je graditi i evangeličku crkvu. Pranz-Josefsfeld su na ime sami protestanti. Naseobina je imala tada 546 jutara svoje zemlje i 907 jutara u zakupu. Opskrbljivala je Bjelinu mlijekom sirom maslacem živadi jajima i povrćem a i pokusi da se sadi duhan lijepo Školska djeca iz naseobine Windhorsta. su uspjeli. Dalje ima u bjelinskom kotaru pojedinih ugarskih naseljenika koji su zakupili zemlju od begova; tako oko Bjeline 104 u Brodeti 20 u Janji 9 te 20 u Dragaljevcu Zabrgju i Koraju. Da 3e u njemačkim naseobinama ne zanemaruje ni stočarstvo samo se po sebi razumije. Zadržane su male durašne bosanske pasmine samo su ukrštavane s dobrom stranom marvom i zimi se samo u stajama drže. Ima tu konja u ergelama i svinja u čoporovima no ponajviše ovaca s finom dugom vunom što ih danas i svijet u Posavini mnogo goji. Dakle i opet nov izvoz! Na žalost je Franz-Jozefsfeld i sav bje-linski kraj kao i sve Podrinje bosansko u kasnu jesen god. 1896. strahovito poplavljeno i naseobina je skoro sasvim uništena. Zemaljska im vlada priskoči odma u pomoć a i gospogja Vilma Kallav dobri angjeo bosanski pohiti u poplavljeni kraj da dijeli svijetu živeža odjeće i novaca. Utjehom plemenite gospogje klonuli se duhovi opet digoše. Tako ima nade da će se šteta preboljeti i da će njemačke naseobine na sjeveroistoku bosanskom uspijevati kao i naseobine na sjeverozapadu. Od drugih većih naseobina u Bosni vrijedno je još spomenuti: naseobine ugarskih Nijemaca (Švaba) u Branjevu i Dugompolju (zvor-nički kotar) tirolsku naseobinu u Palaškovcima (prnjavorski kotar) goričku naseobinu kod Bukvika i Ralutinca (prnjavorski kotar) galićke naseobine u Opsjeku i Bakinačkoj Kozari (banjalučki kotar) naseobine njemačkih protestanata iz Rusije u Prozari i Vranovcu (kostajnićki kotar) i naseobine čeških porodica preseljenih iz Rusije u Kobašu-Seferovcima (prnjavorski kotar) te u Vranduku i Detlačkom Lugu (derventski kotar). Iz Banjeluke u Kostajnicu. vo ćete u kršćanske zemlje reče nam naš hotelier u Banjaluci. Time je mislio Hrvatsku gdje istina Bog nema muslomana no nijesu baš kršćani osobito ^ rijetki ni u banjalučkom kraju gdje su lijepo izmiješani 8 muhamedovcima. Vlak vojničke željeznice banjalučko-dobrlinske odlazi iz grada s nove željezničke stanice prolazi evropski kraj i staje iza kratkoga vremena u Trnu prijašnjem glavnom kolodvoru. U ravnu lijepo obra-gjenu kraju med livadama i položitim obroncima prelazi se cesta ba-njalučko-gradiščanaka; do stanice Ivanjske ide pruga po zemljištu ispresijecanu potocima i pokrivenu grmljem; rijetko se vigja po koja bosanska kuća. Kod Omarske zapazimo velika skladišta drva što dolaze iz šuma Kozare planine.
(dio iz knjige Herceg-Bosnom od Renner Heinrich iz 1900 godine)

Facebook Komentari