x

I tako teku dani, koji su nam dani…


Šta smo “dobili”?

Topola, startala i godina, 2 mjeseca iza nas. Izostavljam zbrajanje rezultata jer istih i nema za prošlu godinu, kao ni za poslednje četiri, a ni poslednjih dvadesetak. Od ove godine krećemo ozbiljno, sve što smo do sada slušali sada će biti realizovano, jer izborna je godina. Razmišljam da bi jedno udruženje građana moglo se kandidovate za koje mjesto u skupštini i raditi na realizaciji ideja koje smo formulisali u poslednjih 40 godina. Imali smo ih priličan broj!

Ah da, kritičari će reći pa bilo je rezultata pa će nabrojiti da smo napravili vododod, ne, dobili kako kažu da bi to ličilo na nešto što nismo platili, a platili smo, pa  asvaltirali smo neke ulice, opet nismo dobili, pa smo osvjetljenje uradili, a i to smo sami sebi darivali, napravljena je i tržnica, koju niko ne koristi, osim srijede, a i vjernici su izgradili pravoslavnu crkvu i groblje uz malu pomoć nevjernika. Za nekih 22 godine nekome malo, a nekome puno, zavisi s koliko je neko zadovoljan. Nešto smo i izgubili, ali zbog ograničenih resursa prekočit ću taj dio, ionako je nebitno dali radimo ili ne radimo, kada jedino zaposlenje još koje se može dobiti je u strukturama vlasti, a i tamo nema plate više, a i pitanje kad će je i biti.

Šta nas čeka?

Teško je zaključiti sa čime nas mogu bombardovati u ova vremena, znamo da bi mogla još koja prezentacija “Agro zone” da prođe i da se ponovo napravi popis kadrova i da svako ostavi svoj CV u “Alorgu” da ima na uvid i da sva predviđena radna mjesta se popune domaćim kadrovima. Ona koja su već upisani ne vrijede, jer večina je kadrova očekujući posao dogurala i do penzije. Oni koji su tada bili mladi sada su možda stekli i neka iskustva i vještine pa će moći biti iskorišteni. Mladi za koji se uostalom sve ovo radi, jer zna se da su oni budućnost i garancija razvoja su pristigli i kao takvi trebaju da iskoriste svoju energiju i znanje te da se izbore za svoje mjesto u društvu.

Da nije sve tako crno kako kritičari vole da prikažu dokaz je i taj da su se udarili kolčevi za novi vrtić kraj škole, ne znam što baš kraj škole, a predpostavljam da je razlog bila zemlja FK “Lijevče” jer najmanji je problem bilo to prepisati za potrebe vrtića. Pošto sam ja taj što uvijek postavlja pitanja, kakvo pitanje postaviš, takav i odgovor dobiješ. Interesuje me, a znam da su o tome razmišljali iskusni kadrovi, kako misle pomiriti situaciju u kojoj školska djeca  na odmorima su prilično glasna i djeca u vrtiću koja u to vrijeme po rasporedu imaju odmor i spavaju, drugo školska dijeca ostaju bez vanjskog prostora za igru. Razmišljam i mislim da će biti napisano na tabli da je zabranjeno glasno pričanje i šutiranje lopte i da će to sigurno dijelovati pozitivno i na djecu, naučit će se samokontroli i poštovanju pravila koje donesu oštroumni nosioci vlasti. Dakle nemam ništa protiv i predpostavljam da tu postoji nešto što ja nisam u stanju da shvatim?

Moja omiljena tema pješačka staza, kako rekoh, u Topoli možete da napravite šta hoćete, ali dok nema pješačke staze nije napravljeno ništa! Zašto? Zato što je prirodni način kretanja pješačenje, a u Topoli ne postoje površine kojima se bezbedno može hodati, kuda se sada hoda je puno prepreka u vidu vozila, rupa, kamenja i sam napor je hodati nečim što liči na obalu. Da, potrebno nam je sve ono što je normalno za Gradišku, normalno bi bilo i za Topolu.

Malo sam kao svjesni građanin Topole i neko ke je rođen u njoj obišao da vidim o čemu bih mogao pisati i sugerisati lokalnoj vlasti da se angažuje, smatram da ne trebam širiti ideje dok se ne realizuju one koje smo formulisali još negdje krajem šezdestih prošlog vijeka, a nije da nemam ni povjerenja u nju, znam da su to ljudi izabrani od naroda i koji su se dokazali u svome radu i da vole Topolu,  da su se prihvatili nezahvalnoga posla da u situaciji kada svijet grca u problemima oni rade na unaprijeđenju života u Topoli. Svi se oni žrtvuju za dobrobit sviju nas i ja sam zahvalan za ono što planiraju da nam urade, a za naše dobro, ne misleći na sebe!

Facebook Komentari