x

Komercijalna banka preselila u Aleksandrovac


Kada dođe kriza i smanji se obim poslova, društvo stagnira ili propada banke su te koje prve reaguju i zatvaraju vrata ili sele u krajeve gdje se nešto događa ili očekuje da će se dogoditi.

U Topoli smo imali 3 banke, prvo je otišla Nova Banjalučka banka prije nekoliko godina, pa prije mjesec dana i Komercijalna banka Banja Luka i to tako da je preselila u Aleksandrovac. Čini se da je u pitanju politička odluka, ne ekonomski opravdana prema kafanskim izvorima.

Ako je prevagnula ekonomska strana onda je jasno da kao do sada Topola treba da bude zaobiđena u svim daljnjim planovima, osim naravno kad treba uhljebe obezbjediti, tada se možemo malo lagati i prosipati floskule o boljoj budućnosti koja samo što nije, kao prije 10 ili 15 godina i više.

Naravno to vrijedi ako gledate i ne vidite ili nećete da vidite. Prije 2 sata sam išao putem do Maglajana i nazad. Propast je sasvim vidljiva gledajući asvalt na putu koji je u raspadu i poslije zime šta se može očekivati? Pa dobro između sebe smo svi svjesni kud plovi ovaj brod, onda dođu oni ili On i nama više nije ništa jasno ili ti u asvaltu nema rupa, banaka ima dovoljno, posla isto tako, al’ se radi preko interneta pa banaka i ne mora da bude.

Prije 7 dana je bila licitacija placeva u “Agro zoni”, kao obično izgleda opet nema zainteresovanih pa licitacija ko zna koja po redu je propala. Ako je uspjela, što je i moja želja čut ćemo uskoro kroz priču o uspjehu iako mislim da svi putevi vode u Aleksandrovac kao i do sada, dok se ne sjete da naprave nadvožnjak.

Prije 20 godina u Topoli se zbio događaj kao i danas, isti akteri, godina kada je pljeskanje odredilo jednu karijeru, pa plješćite onako muški, možda se posreći još kome?

x

Jovo Dragojević ove godine proizveo 60.000 voćnih sadnica


Jovo Dragojević, direktor i vlasnik rasadnika kaže da je proizveo po 15 hiljada sadnica lješnika i šljive, 10 hiljada sadnica jabuke, te po nekoliko hiljada sadnica oraha, aronije, kruške, breskve, nektarine i drugih voćnih sadnica.

Pratimo potraživanja naših voćara i prema tome i zasnivamo proizvodnju. Sada su u trendu šljiva i lješnik, mada ide dobro i orah, jabuke, kruške i aronija“, kaže Dragojević.

Ovaj voćar, koji već treću deceniju kalemi i proizvodi sadnice vrhunskog kvaliteta, kaže da su čitave plantaže u BiH zasnovane upravo sadnicama proizvedenim u Bereku.

“Od Cazina i Bihaća pa do Bijeljine su voćnjaci sa mojim sadnicama. Sad se baziramo isključivo na sadnice za integralnu proizvodnju. Poseban akcenat dajemo na sadnice autohtonog voća. Odgovorno tvrdim da u Gradišci, Tesliću, Laktašima, Srpcu, Derventi, pa sve do Bijeljine ima milion sadnica proizvedenih u ovom rasadniku. Zahvaljujući voću stekao sam prijatelje na sve strane naše zemlje, kaže Jovo.

Jovo Dragojević: U Evropskoj uniji se lakše baviti rasadničarstvom

Dragojević kaže da je zahvaljujući inžinjerima, tehničarima i ostalim radnicima uspio ove godine da očuva rasadnik. Rječica koja prolazi pored imanja tokom ljeta je presušila, pa je vodu za navodnjavanje dovozio u cisternama. Ipak, suša mu nije najveći problem. Ističe da je obišao kompletnu Evropsku uniju i uvjerio se kako tamo rasadničari pojednostavljeno rade, za razliku od domaćih proizvođača.

Dovoljno je da su edukovani za ovu proizvodnju. Angažovao sam dva agronoma i jednog tehničara, i svake godine imam nekoliko kontrola od strane fitosanitarnih inspektora, resornog ministarstva i drugih. Imam vlastiti matičnjak, kvalitetne podloge i sve ostalo što je potrebno, ali opet za razliku od drugih rasadničara kojima je ovo dopunski rad, podložan sam učestalim kontrolama. Neka kontrola, ali ja se bavim isključivo samo ovim poslom, a mnogim rasadničarima je pored državnih službi proizvodnja sadnica dopunski posao, kaže Dragojević.

Plasman sadnica najveći problem

Dragojević kaže da od države dobija 29 feninga subvencija na svaku sadnicu prodatu sa fiskalnim računom i plaćenim porezom na dodatnu vrijednost. Ovaj rasadničar sa najvećom produkcijom u BiH smatra da bi njemu i njegovim kolegama bilo daleko bolje kad bi tržište bilo uređenije i kad bi imao osiguran plasman.

Ovo je skupa proizvodnja sa malim koefcijentom obrta. Godinu ili dvije čekamo da unovčimo naš rad. Za nas je najveća katastrofa kada na kraju sezone sadnje, u aprilu, moramo da spalimo neprodate sadnice. Kada bi nam država pomogla na tom polju, bilo bi nam mnogo lakše i isplativije“, kaže Jovo.

Supruga Rada vrhunski kalemar

Od kalemljenja i proizvodnje voćnih sadnica dobro žive supružnici Jovo i Rada Dragojević. Izrodili su troje djece, imaju i šestero punoljetne unučadi.

Moja Rada je vrhunski kalemar, na desetine hiljada sadnica je prošlo kroz njene ruke. Zajedno smo već 47 godina, radimo i ne predajemo se. Ponosni smo na svoj rad. Ovaj voćnjak nam je školovao djecu, četvero unučadi imaju fakultetske diplome“, kaže uvijek nasmijani Jovo Dragojević.

U Dragojevićevom rasadniku primjetna su i stabla brzorastućeg drveta paulovnije, ali i hit sadnice u voćarstvu, kalemljene jabuke i trešnje sa padajućim granama. Posebna pažnja posvećuje se autohtonom voću, po čemu je ovaj rasadnik poznat. Pod sadnicama se nalazi oko pet hektara zemljišta, a od ovog posla osim brojne porodice Dragojevića živi i desetak radnika, te veliki broj saradnika, kupaca, distributera i voćara.

 Boško Grgić

x

Navodnjavanje je jedina šansa za poljoprivredu


Deficit padavina tokom proljeća i prvih ljetnih dana primorao je lijevčanske i potkozarske poljoprivrednike na intenzivno navodnjavanje. U toku je navodnjavanje voća, povrća, kukuruza, soje i drugih usjeva, ali i priprema mega projekata navodnjavanja.

Obavezna agrotehnička mjera

Ovu agrotehničku mjeru, koju agronomi preporučuju kao obaveznu, za sada može primijenjivati samo manji broj poljoprivrednika. Nekadašnji gigant “Ratarstvo” iz Nove Topole imalo je dvije hiljade hektara pod sistemom za navodnjavanje. Ova kapitalna investicija, mjerena desetinama miliona eura, koristi se samo sporadično. Iz akumulacionih jezera u Novoj Topoli i Aleksandrovcu navodnjava se krompir za industrijsku preradu i kukuruz.

Nismo svi u jednakim mogućnostima u pogledu navodnjavanja. Oni poljoprivrednici koji su u koncesiju dobili zemljište gdje ima podzemna cjevovodna mreža su u ogromnoj prednosti. Ja uzgajam krompir, luk, lubenice i kukuruz i morao sam kopati vlastite bunare i kupovati opremu za navodnjavanje. U suprotnom ništa ne bih mogao ubrati“, kaže Milan Šukalo, poljoprivrednik iz Gornjih Karajzovaca, sela u Lijevče polju.

Kvalitetna savska voda

Poljoprivrednici koji obrađuju zemljište pored rijeke Save, koriste vodu iz korita, kako bi natopili, uglavnom kukuruz.

Savska voda je veoma kvalitetna za navodnjavanje. Za nekoliko stepeni je toplija od podzemne vode, čista je, jedino joj je pristup malo otežan i treba više cijevi da bi se došlo do njive. Ali bez navodnjavanja nema kukuruza. Dokazao sam to minulih godina rekordnim prinosima uprkos deficitu padavina. Navodnjavanje je skupa investicija, ali isplativa“, kaže Smajil Cimirotić, farmer iz Dubrava kod Gradiške.

“Kap po kap” za voćare i povrtlare

Voćari, plasteničari i povrtlari uglavnom primijenjuju sistem navodnjavanja “kap po kap”. Koriste kišnicu ili podzemnu vodu, koja dostigne idealnu temperaturu u akumulacionim posudama.

Navodnjavanje je obavezna mjera, bez navodnjavanja ne bi bilo ni proizvodnje. Ukoliko želimo da budemo konkurentni proizvođačima iz Makedonije, Grčke, Albanije ili Španije, moramo intenzivno navodnjavati. Dokazano je da biljka tokom vegetacije mora imati dovoljno vlage, jer se samo tako apsorbuju gnojiva i biljka zdravo raste. Opredijelio sam se za povrtlarstvo i u potpunosti sam predan ovom poslu“, kaže Draško Banjac, poljoprivrednik iz sela Mašići.

Projekt razvoja navodnjavanja

Ipak, navodnjavanje bez konkretnih mjera od strane resornog ministarstva je veoma limitirano. Na sreću, ovaj problem je prepoznat i krenulo se ka njegovom rješavanju.

U Republici Srpskoj u toku je realizacija Projekta razvoja navodnjavanja vrijednog 24 miliona američkih dolara, čiji je cilj rehabilitacija i modernizacija postojećih sistema za navodnjavanje, te izgradnja novih sistema.

Kako je saopšteno iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, od ukupne procijenjene vrijednosti projekta od 24 miliona dolara, 85 posto će se finansirati iz kredita Svjetske banke, a minimalno 15 posto će obezbijediti korisnici, lokalne zajednice i Vlade Republike Srpske.

Navodnjavanje 3.000 hektara

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pokrenulo je inicijativu za Projekat izgradnje “spojnog kanala” dužine od devet kilometara za zahvatanje vode iz rijeke Vrbas u kanal Osorna za navodnjavanje potencijalnih 3.000 hektara obradivih površina na području koje pripada opštinama Laktaši i Gradiška.

U toku je priprema tehničke dokumentacije, a ministar Stevo Mirjanić vjeruje da će ovaj kanal, koji presjeca Lijevče polje na dva dijela, omogućiti poljoprivrednicima dovoljno kvalitetne vode za navodnjavanje.

Foto: M. Pilipović

Boško GrgićAutor Boško Grgić

Boško je inžinjer menadžmenta sa dugogodišnjim iskustvom u poljoprivredi i novinarstvu. Autor na desetine tv, radio i štampanih serijala o poljoprivrednoj proizvodnji.

 

x

Agroindustrijska zona u Novoj Topoli kao motor poljoprivrede


 

Kada proradi, Agroindustrijska zona u Novoj Topoli će biti na samo 15 kilometara od Hrvatske i Evropske unije, Gradiške, Srpca i Laktaša, desetak kilometara od banjalučkog aerodroma, manje od 150 kilometara od Zagreba i na jednakoj udaljenosti od Beograda, Ljubljane i Sarajeva.

Na 144 hektara korisne površine će biti izgrađeno na desetine fabrika koje će prerađivati poljoprivredne proizvode, pakovati ih, prometovati i skladištiti. U Agroindustrijsku zonu do sada je uselilo šest privrednih društava, dok ih se deset priprema za gradnju proizvodnih kapaciteta.

Načelnik opštine Gradiška, Zoran Adžić, kaže da je neophodno pripremiti kompletnu infrastrukturu kako bi ova zona investitorima bila privlačnija od ostalih.

Nakon zastoja ponovo se ulaže u zonu

Adžić smatra da je zapostavljanje zone bilo krajnje neodgovorno, te da treba iznaći sredstva i užurbano krenuti u izgradnju saobraćajnica, kanalizacije, elektro i druge infrastrukture.

Planom kapitalnih investicija opštine za ovu godinu, koji je u iznosu od 10,7 miliona maraka usvojen na posljednjoj sjednici, predviđeno je i ulaganje u Agroindustrijsku zonu od 2,5 miliona maraka. Odmah smo obezbijedili 200.000 KM za nastavak gradnje pristupnih saobraćajnica i kanalizacionog sistema“, kaže Adžić.

Da lokalna vlast radi ubrzano na ovoj zoni pokazuje i činjenica da se uveliko radi na raspisivanju tendera za izvođače radova, kako bi se infrastruktura završila već ove godine.

Nova radna mjesta i u selima

Prednost prilikom prodaje građevinskog zemljišta će imati prerađivačka preduzeća, kako bi poput zamajca animirali domaću poljoprivredu. Korist će biti višestruka, jer će se otvarati nova radna mjesta i u samoj zoni, a i u selima“, rekao je Adžić.

Osim prerade žitarica i proizvodnje stočne hrane, pakovanja voća i povrća, proizvodnje konditorskih proizvoda, predviđa se i izgradnja hladnjača i skladišta, pa će Agroindustrijska zona u Novoj Topoli biti svojevrsni sabirni centar proizvoda domaće poljoprivrede.

Indirektnu korist će imati prateće djelatnosti izvan zone, a najviše agrar, koji već decenijama ili tapka u mjestu ili plaća danak podređenom položaju u odnosu na evropske proizvođače.

Značajna ekspanzija Agroindustrijske zone u Novoj Topoli uslijediće već ove i naredne godine.


Boško Grgić

Autor Boško Grgić

Boško je inžinjer menadžmenta sa dugogodišnjim iskustvom u poljoprivredi i novinarstvu. Autor na desetine tv, radio i štampanih serijala o poljoprivrednoj proizvodnji.