Arhive kategorije: Privreda

Filijala Marijin Dvor

Trapisti su kupili 1893. godine u Windhorstu zemlju od jednog koloniste i tu osnovali filijalu Marienburg – Marijin Dvor. Kamen temeljac postavili su 18. marta iste godine. Sagradili su i crkvu i u njoj slavili prvu sv. misu 18. novembra.I u ovoj filijali otvorili su pored ostalih gospodarskih objekata i siranu. Mještani su im i ovdje svakodnevno isporučivali mlijeko koje se oni prerađivali u sir i maslac.

Proizvodnja sira u obje filijale uspješno se razvijala. Svakoga dana otkupljivali su 2.000 ili čak 3.000 litara mlijeka. S uspješnim razvojem sirana otkup mlijeka se povećao na čak 8.000 litara mlijeka. Proizvodnja sira dostigla je godišnje 100 do 120 tona, a maslaca do 110 tona. Višak otkupljenog i vlastitog mlijeka pasterizirali su i dovozili u Banjaluku gdje su ga nudili na prodaju. Mlijeko je bilo veoma cijenjeno zbog svoje kvalitete, ali i zbog cijene. Naime, bilo je jeftinije nego kod drugih prodavača.

Sir su pakirali u pakete od 4,8 kg i slali ga poštom, odnosno otpremali željeznicom naručiteljima po cijeloj Monarhiji, ali i van njezinih granica. Bili su također i službeni opskrbljivači sirom kraljevskog dvora u Beogradu.

Putopisac H. Renner piše: “Sada se samostan… bavi fabrikacijom takozvanog trapističkog sira, koji je na dobru glasu i izvozi se i u inozemstvo. Pošto samostan nema toliko krava, uzima se mlijeko za samostansku siranu ponajviše iz bliskih njemačkih naseobina”.

Jedan kasniji kroničar bilježi: “Neću pretjerati ako ustvrdim da je danas Lijevče polje najrazumnije obrađeni predjel Bosne. Bosanski težaci iz okolice poprimili su nov način obrađivanja zemlje, te se danas takmiče s naseljenicima.

Sir su redovno slali na analize. Tako su 25. oktobra 1926. uputili Higijenskom zavodu sa školom narodnog zdravlja u Zagrebu tri uzorka sira pod sljedećim nazivima: “Fromage des Trapistes Croatie”, “Modly-ev Trapist sir” i “Fromage des Trapistes Mariastern”. Nakon
analize Zavod je poslao svoje stručno mišljenje pod br. 1390/926 od 17. novembra 1926. u kojem kaže: “Sve tri vrste sira su prvorazredne (vollfetter Käse) bez bitne razlike, osim u procentualnom mnoštvu vode, koja bi u trgovačkom pogledu mogla uplivisati na cijenu”.

No, ni siranama nije bilo lako poslovati pozitivno u to vrijeme. Naime, rješenjem Kraljevske banske uprave I broj 2583/T od 4. januara 1934. godine trapističke sirane uvrštena su u “industrijske radnje”.Stoga trapisti traže da se to rješenje stavi van snage i da ih se “uvrsti u proizvodne radnje zanatskog obima”.

Kraljevska banska uprava Vrbaske banovine, Otsek za trg. obrt i ind. donosi 14. travnja (aprila) 1938. godine rješenje br. 2309/T-38 u kojem stoji: “…donosim Odluku da se sirarska radnja Samostana trapista ima smatrati proizvodnjom radnjom zanatskog tipa. Razlozi: Zapisnikom o komisijskom uviđaju sirarske radnje Samostana trapista u Aleksandrovcu i Novoj Topoli ustanovljeno je:
a) način proizvodnje: sama izrada sira izvodi se ručnim radom, na taj način što se posle kuvanja mleka ovo sipa u kace, u kojima se zasiri, posle čega se sir formira, stavlja u potrebne kalupe, a zatim pod prese. Za celi ovaj rad ne upotrebljava se motorna snaga. Za sirenje postoje tri kace, tri ručne prese za prethodno isceđivanje mase i šest redova ručnih presa sa kalupima.
b) Podela rada: Podela rada u industrijskom smislu ne postoji.
v) Broj uposlenih radnika: U sirani posao obavlja pet redovnika (braće) uz povremenu pripomoć četiri poljoprivredna radnika.
g) Upotreba motorne snage: upotreba motorne snage prikazana je pod t.

a) odnosno ne upotrebljava se.
d) Da li se radi za stovarište ili prema porudžbini: radi se isključivo prema porudžbini.
đ) Dnevni kapacitet 100 (sto) sireva od cca 110 dk. dnevno u sirarskoj radnji u Aleksandrovcu, a u sirarskoj radnji u Novoj Topoli 80 (osamdeset) sirova iste težine.

Svi članovi komisije, kojoj je prisustvovao izaslanik Trgovinsko-industrijske i zanatske komore saglasili su se da se u konkretnom slučaju radi o proizvodnoj radnji zanatskog obima”.

Sirana u Topoli je uništena u septembru 1944. u ratnim dejstvima.

Trapisti tijekom 1946. godine još dobijaju brojne narudžbe za svoj sir iz Hrvatske, Slovenije, Srbije… Tako u pismu Gejzi Kerešiju, trgovcu iz Subotice, odgovaraju 13. septembra 1946. godine: “Ovime Vas učtivo izvješćujemo da Vašem nalogu u pogledu sira u Vašoj dopisnici od 5. o. mj. na žalost, ne možemo udovoljiti, budući
da je naša sirarna, pod kraj rata posve uništena sa cjelokupnim svojim uređajem.Sadašnje pak prilike ne dozvoljavaju nam da obnovimo sirarnu i nastavimo sadaljnjim radom na proizvodnji našeg, na daleko čuvenog sira trapist. To je prešlo u prošlost. Toliko za Vaše ravnanje.”

Pokoušaj ponovnog oživljavanja proizvodnje sira 1961. u Topoli je propao, a o pokušaju proizvodnje drugi put.

„Autoputevi RS“ zapošljavaju

„Autoputevi RS“ planiraju da zaposle 56 novih radnika, a između ostalog, traže inkasante, vođe smjene, saradnike za analitiku i praćenje naplate putarine.

Konkursom, koji je otvoren do 11. oktobra, „Autoputevi RS“ traže 10 radnika za poziciju vođe smjene, 25 inkasanata – blagajnika naplate, dva stručna saradnika za analitiku i praćenje naplate putarine te dva stručna saradnika za kontrolu naplate putarine.

Ovo javno preduzeće, koje u utorak planira da otvori preostali dio autoputa „9. januar“, od Drugovića do Prnjavora, traži i nekoliko inženjera.

Između ostalog, traže inženjera za sistemsko održavanje, evidenciju i ranu dijagnostiku potencijalnih problema na sistemima klimatizacije, ventilacije, grijanja i hlađenja, inženjera za održavanje elektro-energetskih objekata i postrojenja, inženjera za održavanje sistema naplate putarine.

Potrebno im je i sedam operatera za upravljanje i nadzor saobraćaja, kao i dva tehničara u službi za održavanje sistema i podsistema te dva tehničara u službi za održavanje elektro-sistema i podsistema.

Oglasom se traži i tehničar za održavanje kompjuterskih sistema kao i tehničar za održavanje sistema i podsistema.

Planirano je zapošljavanje i inženjera za zaštitu životne sredine.

“Autoputevi RS” su i u prošloj godini povećali broj zaposlenih. Oni su na kraju 2017. imali 95 radnika, dok su godinu ranije imali 59 radnika.

Od direktora ovog javnog preduzeća Dušana Topića danas nismo uspjeli dobiti komentar u vezi sa ovim konkursom jer se nije javljao na telefon.

Gradnja autoputa “9. januar” je završena i prema najavama iz ovog preduzeća dio od Drugovića do Prnjavora, biće otvoren u utorak.

Time će u saobraćaj biti pušten kompletan autoput Banjaluka-Doboj. Ukupna dionica od 72 kilometra koštala je 402 miliona evra.

Iz javnog preduzeća ranije su najavljivali da će izgradnjom ovog autoputa biti stvoreni uslovi za zatvoreni sistem naplate putarine u RS.

Međutim još nije poznato kada će se na taj način putarina početi naplaćivati niti koliko će iznositi, s obzirom na to da sve planirane naplatne kućice još nisu izgrađene.

Podsjećamo, nedavno je izabrana firma koja će graditi naplatne kućice na autoputu Gradiška – Banjaluka u Novoj Topoli, Aleksandrovcu i Čatrnji, o čemu je CAPITAL pisao u tekstu Stanković pobijedio Kaju i Čorokala – „Integra“ gradi naplatne kućice.

Nakon toga raspisan je i tender za nabavku i ugradnju opreme na naplatnim ovim kućicama, a procijenjena vrijednost nabavke iznosi 3,5 miliona KM sa PDV-om, o čemu smo, takođe, pisali u tekstu Naplatne kućice na autoputu Banjaluka – Gradiška koštaće 11 miliona KM.

CAPITAL: M. Čigoja

Osnivači „Top farma“ pet godina na sudu: Pljušte optužbe za krađu

Sukobu bivših poslovnih partnera Marka Dragića i Holanđanina Everhardus Johannes Jansena oko vlasništva nad svinjogojskom farmom „Top farm“ iz Gradiške ni nakon pet godina ne nazire se kraj, a kompletna priča završila je na sudu. Dragić optužuje Holanđanina da mu je oteo milionski osnivački udio u ovom preduzeću, dok Jansenov zastupnik to negira.

Afera koja je potresla ovo preduzeće prije pet godina smjenom tadašnjeg direktora Stojana Marinkovića i svađom osnivača „Top farma“ Dragića i Jansena, nastavljena je pred sudovima, nakon što je Dragić, kako tvrdi, nezakonito ostao bez svog uloga u ovom preduzeću koji iznosi 5,5 miliona KM. Istovremeno, sudske postupke je pokretao i Jansen koji Dragića optužuje za milionsku štetu nanesenu firmi.

Nakon što su se u javnosti prije pet godina međusobno optuživali za prevaru, Dragić, čiji je udio u “Top farmu“ iznosio oko 33,33 odsto, i njegovo preduzeće „Pro Vita“ sa vlasničkim udjelom od 16,66 odsto uputili su „Top farmu“ zahtjev za istupanje iz ovog društva tražeći isplatu nominalne vrijednosti osnivačkih uloga.

Holanđanin je zahtjev prihvatio, ali prema Dragićevim tvrdnjama, nezakonito, jer on nije prisustvovao Skupštini na kojoj je njegov udio u vlasništvu prenesen na „Top farm“.

Nakon toga kreće pravna zavrzlama koja traje i danas. Dragić je podnio Okružnom privrednom sudu u Banjaluci zahtjev za brisanje neosnovane promjene članova društva, koji je sud u dva navrata odbio.

Prvi zahtjev je odbijen, ali je nakon Dragićeve žalbe Viši privredni sud u Banjaluci poništio rješenje prvostepenog suda i vratio ga na ponovno odlučivanje, da bi prvostepeni sud ponovo, 9. jula ove godine, odbacio Dragićev zahtjev.

Sve je ponovo završilo na Višem privrednom sudu koji bi uskoro trebalo da donese odluku po žalbi.

Dragić: Tražiću zaštitu Švajcarske čiji sam državljanin

Dragić za CAPITAL tvrdi da je potpuno nezakonito ostao bez svog vlasničkog udjela u „Top farmu“ te optužuje sudije koje vode postupke da su korumpirani.

Kaže da je Odlukom o organizovanju društva „Top farm“ precizirano da u slučaju da jedan član društva prenosi svoj udio, društvo o tome treba da odluči u roku od 30 dana, što se ovdje nije dogodilo.

„Znači da nakon isteka tog roka od 30 dana ponude više nema. To dalje znači da ovo pitanje uopšte nije moglo da bude na dnevnom redu u onom trenutku kada su oni to uradili, odnosno više od godinu dana nakon što sam dostavio ponudu“, kaže Dragić i dodaje da pored toga nije ni dobio poziv za Skupštinu, a da je javni poziv raspisan u dnevnim novinama iz Mostara tako da ni tu nije mogao da ga vidi.

Tvrdi da mu, osim što je odluka o prihvatanju njegove ponude za prodaju udjela donesena nezakonito, za njegov udio nije isplaćena ni marka.

„To je lako provjeriti. Sudija je bez mog znanja i saglasnosti jednostavno brisao moj osnivački ulog od 5,5 miliona KM“, rekao je Dragić koji je u žalbi upućenoj Višem privrednom sudu u Banjaluci optužio sudiju Sinišu Bosnića za korupciju.

Dragić kaže i da je posljednje ročište trebalo da bude odgođeno jer je to tražio zastupnik „Top farma“, a da je, nakon što se on nije pojavio na ročištu, ono, ipak, održano te da je prvostepeni sud tada ponovo odbacio njegov zahtjev za brisanje upisa novih vlasnika. Nakon toga ponovo je uložio žalbu Višem privrednom sudu i čeka njegovu odluku.

Kaže da je on, kao švajcarski državljanin, ovdje strani investitor i da se ovakvim postupanjem institucija šalje veom loša poruka svim stranim investitiorima.

„Ja sam švajcarski državljanin i uživam zaštitu matične države po bilateralnom sporazumu između BiH i Švajcarske Konfederacije o unapređenju i recipročnoj zaštiti investicija od 21. maja 2005. godine, na čemu ću po okončanju ove nesvakidašnje pravne ujdurme do krajnosti insistirati“, rekao je Dragić.

Tolimir: Dragićeve tvrdnje netačne, mi protiv njega vodimo niz postupaka

S druge strane, pravni zastupnik „Top farma“ Dragan Tolimir kaže za CAPITAL da Dragićeve tvrdnje nisu tačne, da  je on samovoljno istupio iz članstva u ovom preduzeću i da mu je za njegov udio isplaćeno oko 200.000 KM.

Navodi da postoji niz postupaka koji se vode pred sudom između Dragića, Jansena i „Top farma“.

„On ima obaveze prema Jansenu koje sad već iznose oko pola miliona KM i pred sudom u Orašju se vodi postupak za taj dug. S druge strane, nanio je milionsku štetu i društvu te se, takođe, vodi postupak za naknadu te štete. Ima deset do 15 postupaka koje vodimo sa njim“, rekao je Tolimir koji tvrdi da je Dragić kupio osnivački ulog za 500.000 KM, a da ga čak nije ni platio.

Navodi da Jansen sudskim putem potražuje od Dragića 500.000 plus kamate, dok „Top farm“  potražuje između tri i četiri miliona KM.

Tolimir tvrdi i da je Dragić lažno prikazivao da preduzeće ostvaruje dobit, a da je  poslovalo sa minusom.

„Prikazivao je da ima 6.000 do 7.000 svinja, a nije bilo više od 2.500. Vodimo i postupak za pobijanje ugovora „Top farma“ sa njegovom „Pro vitom. Dok je on upravljao farmom napravljen je gubitak od pet miliona KM. Preduzeće i danas teško posluje, jer je on napravio mnogo obaveza. Na osnovu fiktivnog potraživanja drži račun pod blokadom, ide na neke prodaje, ali suština je da sad na farmi ima 12.000 svinja, a u vrijeme dok je on upravljao farmom bilo je 2.500“, kaže Tolimir.

Istakao je da su se u međuvremenu promijenili i vlasnici, tako da je sada osim Jansena vlasnik i njegova firma, dok je treći suvlasnik firma „Plamogro“.

izvor:Capital

Baja i SNSD odložili gradnju mosta na neodređeno!

Most kod Gradiške opet na čekanju iz razloga što je Hrvatska potrošila novac na gradnju Pelješkog mosta uz asistenciju SNSD-a i HDZ-a BiH.

Izvor:Jutarnji

Projekt gradnje mosta Gradiška preko rijeke Save između Hrvatske i Bosne i Hercegovine prva je financijska “žrtva” mosta Pelješac.

Hrvatske ceste i Ministarstvo prometa planirali su gradnju mosta financirati sredstvima iz Operativnog programu konkurentnost i kohezija za razdoblje od 2014. do 2020. EU je za to namijenio 330 milijuna eura.

O gradnji ovog mosta Hrvatska i Bosna i Hercegovina pregovaraju više od deset godina. On je od velikog značaja za Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku jer se nastavlja na već sagrađenu autocestu od Gradiške do Banjaluke te bi bio jedan od glavnih cestovnih izlaza iz BiH prema Hrvatskoj. Stoga tamošnje vlasti rade konstantan pritisak na Hrvatsku da krene u realizaciju ovog projekta.

On je bio i dio svojevrsne “trgovine” između Hrvatske i Republike Srpske. Naime, predsjednik RS Milorad Dodik je naredio članovima svoje stranke u BiH parlamentu da zajedno sa zastupnicima HDZ-a glasaju protiv blokade gradnje mosta Pelješac što je tražio SDA nakon što je iz Zagreba dobio čvrsto obećanje da će Hrvatska ove godine krenuti u realizaciju ovog projekta. No zbog problema s financiranjem cijela se priča s hrvatske strane oduljila, a u BiH su sve nervozniji jer Hrvatske ceste, iako je dano čvrsto obećanje, još nisu raspisale natječaj za izvođača radova.

U Ministarstvu kažu kako na pitanja o cijeni, vremenskom roku gradnje i izgledu graničnog prijelaza ne mogu odgovoriti “jer na mostu nije započela gradnja, a nemamo ni približan datum kada će započeti i koliko će trajati. Prema našim planovima u sljedećoj godini gradnja graničnog prijelaza neće započeti jer opet smo vezani na gradnju mosta i pristupnih cesta sa strane Republike Hrvatske”, stoji u odgovoru Ministarstva financija. Prema projektu most Gradiška ukupne je dužine 426 metara, širine 22,6 metara i imat će četiri prometna traka od kojih će svaki biti širok 3,75 metara. Predviđeno vrijeme gradnje je tri godine.