x

Nova Topola 1886 – 1894.


Kada Zavičajni muzej ima zadatak da izradi projektnu dokumentaciju za nacionalne spomenike i obnoviti hotel “Kaiser”, onda bi trebao da nešto kaže i o Novoj Topoli ili nema ništa?

Kratko podsjećanje govori da je Nova Topola(Windhorst) 1896. godine bila najnaprednije mjesto u Bosni i Hercegovini tada u svakom pogledu, da su tadašnji većinski stanovnici Topole bili primjer na koji su se ugledali starosjedioci i usvojili mnoga znanja koja su donijeli sa sobom naseljenici nekoliko nacionalnih grupa.

Da je Topola razvijala se od 1918.  i pod novim imenom Nova Topola isto tako uspješno i imala veoma bogatu privrednu aktivnost do rata 1941.

Da je poslije 1945. godine razvoj ovih krajeva započet u Novoj Topoli i da je ona bila temelj da se razvije i Gradiška i velikim dijelom Banja Luka što je činjenica jer prvi privredni objekt u Gradišci je bio napravljen 1956, godine.

Da bi malo pomogao u pdf formatu izdvojen dio teksta iz knjige koji se odnosi na Topolu štampane 1896. godine u Europi i prevedene 1900. godine u Sremskoj Mitrovici.

Zašto je ovo važno? Zbog istine i zbog budućnosti, činjenice da je Topola centar Lijevča polja i zbog toga treba mu vratiti ono što je bio, a to je centar. Na žalost dešavanja nam ne idu u prilog, kao i činjenica da se do sada nismo mogli izboriti za trotoare, za kanalizaciju, nismo se mogli izboriti ni za šta, uvijek smo ubijani sa argumentacijom kako ovaj ili onaj dio Gradiške plavi ili neko drugo zlo, pa naravno mudar čovjek ne pravi kuću u glibu jer je trošak održavanja mnogo veći.

Asvaltirane ulice u Topoli su 3,5 metra, osim u naselju kod škole gdje tadašnjoj vlasti nismo dali da oni to rade i sprdaju se s nama, sami smo to urdili da ulice budu 5,5 metara široke, nije moglo šire. U Gradišci normalno izgledaju, pješačke staze svagdje, svi sadržaji što i treba, međutim zanemarivanjem Topole dovedeni smo u situaciju da nam je razvoj u minusu, ne na nuli. Broj radnih mjesta i želja da se ovdje radi i stvara je ugrožena. Danas postoji to saznanje kod onih koji odlučuju da je to ne održivo i imamo i planove, a iz iskustva znamo da se lako mjenjaju i da se lako odustaje od njih.

Šta nemamo, nemamo one koji mogu i hoće sad kada je najpotrebnije, zato treba podsjećati da je to obaveza, ne dobra volja, ovaj blog je to pokušavao u posednjih 18 godina bez vidljivog uspijeha i nije izvjesno da će i dalje služiti toj svrsi. Svaka generacija ima svoje snove i svoju odgovornost, pa ako je ovoj dobro onda ništa, ako nije, borite se nek se nešto dešava.

 

 

x

Deda Mraz obradovao mališane


Topolski Deda Mraz, Miljan Šeatović nas je podsjetio kako malo treba da se usreće mališani. Posjetio je Deda Mraz   Mjesne Zajednice Topolu, Mašiće, Viluse, Jablanicu, Berek i još na dosta mjesta donio puno radosti djeci sa posebnim potrebama i djeci sa jednim roditeljem i  nesebično se potrudio da posjeti što više djece.

Miljan je proveo 9 dana u druženju s djecom i sav sretan što može reći nešto o tome kaže “Meni je ovo bilo 9 najljepsih dana u životu, a posebno danas. Napravio i poklonio dvadeset paketa za djecu bez jednog roditelja”.

Miljan je obećao djeci i iduće godine da će im doći, a djeca ne zaboravljaju lijepe trenutke i čekat če svoga Deda Mraza.

Intresantno je da je čitav projekat Miljan ostvario sam i bez donacija, to je svakako nešto što je potrebno naglasiti.

Malo podsjećanje  na još jednoga Deda Mraza

Bilo je proslava u Topoli nekada, svaka generacija je imala svoga Deda Mraza pa tako ovaj gest Miljana me podsjeti na moj odlazak Deda Mrazu kad sam u strahu priazio da primim poklon prije nekih 60-ak godina, Djed Mraz je bio Butorac Mirko otac Ljupka i Slavka Butorca-kuma u vremenu kada su djeca dobijala malo, kao i danas veselila se svakom poklonu.

Čekao sam priliku da zahvalim Deda Mrazu koji mi je donio mnogo više od samog poklona, toplina i zajedništvo koje nas je mnoge odredilo. Na žalost poginuo je 1964. god. sa 40 godina. Kao Deda Mraz je bio jako popularan među nama djecom.

Zahvaljujem Miljanu i svim drugim Deda Mrazevima u ime djece Topole i ostalih sela gdje je bio jer je to uradio iz ljubavi prema djeci, jer je učinio to učinio a da nije vođen iz komercijalnih razloga.

x

Tvrtko Prvi Kotromanić – najmoćniji bosanski vladar


Na današnji dan umro je bosanski kralj Tvrtko Prvi Kotromanić, najmoćniji bosanski vladar, koji je u Manastiru Mileševi, na grobu Svetog Save, 1377. godine krunisan za kralja Srbije i Bosne.

Tvrtko je 1382. godine svemu tome dodao i titulu kralja Dalmacije, Hrvatske i Primorja.

Krunisan je za kralja Srbije – tada je sebi dodao ime Stefan, dinastičko ime svih Nemanjića, i titulu kralja Srba, Bosne, Primorja i Humske zemlje.

U bici kod Bileće 1388. godine potukao je Turke, a njegova vojska pod vojvodom Vlatkom Vukovićem učestvovala je 1389. u Kosovskoj bici protiv Turaka.

Bio je rodbinski vezan sa Nemanjićima – unuk Jelisavete, kćerke srpskog kralja Stefana Dragutina.

Grb tog bosanskog i srpskog velmože – dva polja podijeljena kosom linijom, sa po tri ljiljana u svakom polju u obliku trougla i u pravoj liniji.

Ljiljan je u srednjovjekovnoj evropskoj heraldici simbol Bogorodice.

Kao gospodar jednog dijela nekadašnjih nemanjićkih posjeda, Tvrtko je smatrao sebe jedinim legitimnim nastavljačem njihove državne tradicije.

U prilog Tvrtkovom identitetu ide i zapis iz jedne povelje.

Tvrtko piše da zemlja njegovih predaka Nemanjića nema svoga pastira i da odlazi u srpsku zemlju želeći da obnovi prijesto svojih roditelja.

Među Srbima je uvreženo mišljenje da je Tvrtko bio veliki pravoslavac. Srpska pravoslavna crkva navodi da je krsna slava kralja Stefana Tvrtka Prvog Kotromanića – Sveti arhiđakon Stefan.

(Srna)

x

ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE U KOČIĆEVU


arheolozikocicevo2

Već drugu godinu u lijevčanskom selu Kočićevo, arheolozi iz Republike Srpske i Velike Britanije tragaju za kulturom neolita, mlađeg kamenog doba. Arheološka iskopavanja, koja se rade u sklopu projekta „Eurofarm“ vrijednog milion i po evra, rezultirala su veoma interesantnim pronalascima. -Našli smo puno životinjskih kostiju, keramike, nožiće, strelice. Važan pronalazak je i ljudski skelet, čiji uzorak ćemo poslati na analizu u Oksford- rekla je arheolog u Muzeju RS, Ivana Pandžić. Prošle godine, utvrđeno je da je u Kočićevu postojalo naselje iz petog milenija prije nove ere, a još se traga za pravim oblikom kuće. Ekipu arheologa predvodi dr Mark van der Linden, naučni saradnik Univerziteta u Lesteru, koji je i nosilac projekta “Eurofarm”.

arheolozikocicevo4

Cilj projekta je da što bolje proučimo početak poljoprivrede u ovom regionu- kaže Linden. Dejvid Orton, zooarheolog iz Londona kaže da su na ovom lokalitetu pronađeni izuzetno vrijedni dokazi korišćenja domaćih životinja u obradi zemljišta. -To su ovce, svinje, goveda, a i divlje životinje- navodi Orton. Ovo nalazište je jedno od brojnih u Lijevče polju, kojima se vjerno može rekonstruisati život u davnoj prošlosti. Kustos arheolog Zavičajnog muzeja Gradiška, Bojan Vujinović, kaže da se jednim od najstarijih lokaliteta u Gradišci smatra Jurkovačka pećina, gdje su pronađene alatke iz paleolita, starijeg kamenog doba. Istraživanje u Kočićevu predvodi Muzej Republike Srpske u saradnji sa Arheološkim institutom Univerzitetskog koledža iz Londona. Njihovi partneri su Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasleđa Republike Srpske, te Zavičajni muzej Gradiška

(info+)