x

Rade Vujić od ambrozije pravi pelet za grijanje


Velika porodična kuća Rade Vujića iz Sitneša kod Srpca, vjerovatno je jedini objekat u cijeloj regiji koji se zagrijava pomoću sagorijevanja gotovo neuništive korovske biljke ambrozije ili fazanuše (Ambrosia artemisifolia). Nakon rađanja ideje Rade je utrošio dvije godine na konstruisanju i doradi linije za mljevenje ambrozije i pravljenje peleta za loženje. Nailazio je često na prepreke i gotovo neriješive enigme, ali nije zastao.

Tona peleta 30 KM

Nije to baš išlo lako, bilo je problema, ponešto nije radilo kako treba, zaglavljivala se sirovinska masa, vezivo nije funkcionisalo i tako redom. Bio sam uporan, nisam odustajao i tako sam, u pravo vrijeme usavršio svoju proizvodnu liniju u šupi, gdje po potrebi sam sebi napravim dovoljne količine peleta“, kaže Rade Vujić.

Ove godine tona klasičnog peleta od drveta na tržištu dostiže cijenu i do 500 KM, a pelet iz Radine radionice je višestruko jeftiniji. Rade tvrdi da ga tona peleta od ambrozije košta maksimalno 30 maraka.

To je cijena struje i ništa više. Ambrozije, biljke koju svi nastoje iskorijeniti ali u tome ne uspijevaju, ovdje ima na sve strane. Dakle, sirovina za moju peć raste ispod prozora po cijelom polju, na sve strane je ima, pa zato nema razloga za brigu“, kaže Vujić.

Došao na ideju štiteći soju od ambrozije

Ovaj vrijedni izumitelj došao je na ideju da ambroziju ili fazanušu koristi za grijanje kada je obrađivao usjev soje, spasavavši ga od bujne ambrozije. Za vezivo umjesto industrijskih ljepila koristi mekinje i brašno lošijeg kvaliteta.

“Jedini problem sa kojim se suočavam su malo veće količine pepela. Ali zato kuću grijem neprekidno po cijelu noć i dan, ne štedećei pelet.

Pošto se ambrozija ne smije i ne može uzgajati, a stvara nesagledive štetne posljedice po ljudsko zdravlje, ekologiju i poljoprivredu, Rade Vujić smatra da bi trebao dobiti subvencije od opštine ili države.

Uskladišitio nekoliko tona peleta

Tokom ljeta i jeseni pokosim na desetine dunuma polja obraslih ambrozijom. Dakle, uništavam ovaj korov. Ukoliko bi još neko napravio ovakvo postrojenje, jasna je računica o koristi za čitavu sredinu. Kada bih dobio subvencije dalje bih usavršavao ovu liniju, možda bih proizvodio pelet i za tržište“, kaže Rade Vujić, inovator iz Sitneša kod Srpca.

Za sada je Vujićeve peletirka za preradu ambrozije jedina u regiji. Ovaj vrijedni domaćin se ne boji zime, jer je proizveo i uskladištio nekoliko tona ovog ekološki prihvatljivog peleta. Savjetuje i druge majstore i poljoprivrednike da koriste fazanušu za grijanje, jer joj osim stabljike, koja je robusna, odlično sagorijevaju i list i sjeme. Spreman je, kako kaže, na saradnju i na pružanje savjeta za omasovljenje ove humane ekološke ideje.

Foto: Boško Grgić

(agroklub,ba)

Autor Boško Grgić

x

Jovo Dragojević ove godine proizveo 60.000 voćnih sadnica


Jovo Dragojević, direktor i vlasnik rasadnika kaže da je proizveo po 15 hiljada sadnica lješnika i šljive, 10 hiljada sadnica jabuke, te po nekoliko hiljada sadnica oraha, aronije, kruške, breskve, nektarine i drugih voćnih sadnica.

Pratimo potraživanja naših voćara i prema tome i zasnivamo proizvodnju. Sada su u trendu šljiva i lješnik, mada ide dobro i orah, jabuke, kruške i aronija“, kaže Dragojević.

Ovaj voćar, koji već treću deceniju kalemi i proizvodi sadnice vrhunskog kvaliteta, kaže da su čitave plantaže u BiH zasnovane upravo sadnicama proizvedenim u Bereku.

“Od Cazina i Bihaća pa do Bijeljine su voćnjaci sa mojim sadnicama. Sad se baziramo isključivo na sadnice za integralnu proizvodnju. Poseban akcenat dajemo na sadnice autohtonog voća. Odgovorno tvrdim da u Gradišci, Tesliću, Laktašima, Srpcu, Derventi, pa sve do Bijeljine ima milion sadnica proizvedenih u ovom rasadniku. Zahvaljujući voću stekao sam prijatelje na sve strane naše zemlje, kaže Jovo.

Jovo Dragojević: U Evropskoj uniji se lakše baviti rasadničarstvom

Dragojević kaže da je zahvaljujući inžinjerima, tehničarima i ostalim radnicima uspio ove godine da očuva rasadnik. Rječica koja prolazi pored imanja tokom ljeta je presušila, pa je vodu za navodnjavanje dovozio u cisternama. Ipak, suša mu nije najveći problem. Ističe da je obišao kompletnu Evropsku uniju i uvjerio se kako tamo rasadničari pojednostavljeno rade, za razliku od domaćih proizvođača.

Dovoljno je da su edukovani za ovu proizvodnju. Angažovao sam dva agronoma i jednog tehničara, i svake godine imam nekoliko kontrola od strane fitosanitarnih inspektora, resornog ministarstva i drugih. Imam vlastiti matičnjak, kvalitetne podloge i sve ostalo što je potrebno, ali opet za razliku od drugih rasadničara kojima je ovo dopunski rad, podložan sam učestalim kontrolama. Neka kontrola, ali ja se bavim isključivo samo ovim poslom, a mnogim rasadničarima je pored državnih službi proizvodnja sadnica dopunski posao, kaže Dragojević.

Plasman sadnica najveći problem

Dragojević kaže da od države dobija 29 feninga subvencija na svaku sadnicu prodatu sa fiskalnim računom i plaćenim porezom na dodatnu vrijednost. Ovaj rasadničar sa najvećom produkcijom u BiH smatra da bi njemu i njegovim kolegama bilo daleko bolje kad bi tržište bilo uređenije i kad bi imao osiguran plasman.

Ovo je skupa proizvodnja sa malim koefcijentom obrta. Godinu ili dvije čekamo da unovčimo naš rad. Za nas je najveća katastrofa kada na kraju sezone sadnje, u aprilu, moramo da spalimo neprodate sadnice. Kada bi nam država pomogla na tom polju, bilo bi nam mnogo lakše i isplativije“, kaže Jovo.

Supruga Rada vrhunski kalemar

Od kalemljenja i proizvodnje voćnih sadnica dobro žive supružnici Jovo i Rada Dragojević. Izrodili su troje djece, imaju i šestero punoljetne unučadi.

Moja Rada je vrhunski kalemar, na desetine hiljada sadnica je prošlo kroz njene ruke. Zajedno smo već 47 godina, radimo i ne predajemo se. Ponosni smo na svoj rad. Ovaj voćnjak nam je školovao djecu, četvero unučadi imaju fakultetske diplome“, kaže uvijek nasmijani Jovo Dragojević.

U Dragojevićevom rasadniku primjetna su i stabla brzorastućeg drveta paulovnije, ali i hit sadnice u voćarstvu, kalemljene jabuke i trešnje sa padajućim granama. Posebna pažnja posvećuje se autohtonom voću, po čemu je ovaj rasadnik poznat. Pod sadnicama se nalazi oko pet hektara zemljišta, a od ovog posla osim brojne porodice Dragojevića živi i desetak radnika, te veliki broj saradnika, kupaca, distributera i voćara.

 Boško Grgić

x

Topola kao deponija


Zamjenik načelnika opštine Gradiška Ognjen Žmirić i direktor lokalnog Komunalnog preduzeće “Gradska čistoća” Željko Bilbija apelovali su danas na stanovništvo da komunalni i drugi otpad ne odlažu na divlje deponije nego na propisanim mjestima.

Radnici “Gradske čistoće” danas su očistili područje u blizini tržnice, zanatskog centra i Doma kulture u Novoj Topoli, gdje su u proteklom periodu nesavjesni građani na nepropisan način odlagali otpad.

Žmirić je rekao da problem nelegalnog odlaganja otpada u Novoj Topoli traje godinama i da je Opština odlučna da stane u kraj toj praksi.

“U centru Nove Topole su Dom kulture, fudbalski stadion, košarkaško igralište, crkva. Svakodnevno se na ovom području kreće veliki broj ljudi i dobro je da do sada nije bilo zaraza. Ovaj problem neće se riješiti preko noći, ali bićemo uporni da se to riješi”, naglasio je Žmirić i dodao da je na lokalitetu gdje je do sada nelegalno odlagan otpad postavljen video nadzor.

Bilbija je rekao da su na razne načine pokušavali da riješe problem nelegalnog odlaganja otpada u Novoj Topoli, te da će nakon današnjeg čišćenja i košenja područja oko tržnice i Doma kulture postaviti kontejnere u koje će otpad moći odlagati vlasnici poslovnih prostora i stanari dvije stambene zgrade.

“Gradska čistoća će odvoziti otpad i četiri puta sedmično, ako to bude potrebno. Postavljene su table upozorenja na mjestima gdje nije dozvoljeno odlaganje otpada i Komunalna policija će kažnjavati nesavjesne građane koji to i dalje budu činili”, rekao je Bilbija na konferenciju za novinare u Novoj Topoli.

Ulica Nikola Tesla, poslije kiše, nije kej, ali ima svoje čari

Najpoznatija deponija smeća i uginulih životinja nalazi se u ulici Nikola Tesla prema Rogoljima i iako je izvan same Topole najčešće je odlagalište stanovnika i ne samo Topole,

Inače imaju stanovnici Topole alternativu za otpad, ako je komšija na oprezu uvijek se može otpad lagerovati uz ivice njiva, a trava koju niko ne kosi to ionako pokrije pa dobijemo Topolu kao oazu zelenila,

Ipak za pohvalu, nek se nešto radi.

x

Rastu i do 250 kilograma: Bundeve rekorderke niču kod Nove Topole


U bašti Mare i Milovana Stanišljevića u selu Elezagići kod Nove Topole rastu najveće bundeve u Lijevče polju.

Ovo dvoje poljoprivrednika kažu da se glas o tome svuda pročuo pa mnogi iz njihovog i susednih sela dolaze da vide bundeve rekorderke koje još nisu ubrali. Prosečna težina je 150 kilograma, a moguće je da to bude i više jer i dalje napreduju i rastu privlačeći poglede znatiželjnika.

Sjemenke nam je doneo rođak Drago Stanišljević koji živi u Ljubljani. Ispričao nam je da su to velike bundeve i da je od prijatelja dobio samo nekoliko sjemenki. Nismo vjerovali u to ali smo ih zasadili da provjerimo Draginu tvrdnju – pričaju Mara i Milovan pokušavajući, krajnjim naporima pokrenuti iz ležišta u zemlji jednu od velikih i teških bundeva.

Drago Stanišljević nam je ispričao da ova vrsta bundeva, ne znamo kako se ona zove, dostiže i 250 kilograma i da se bere utovarivačem. Jednu iz ove bašte ubrali smo prije nekoliko dana, pomogao nam je komšija Mićo Vučković koji je vozio tačke, a nas dvoje držali smo ravnotežu – kažu Milovan i Mara, vrijedni mještani Elezagića koji, u inat poodmaklom životnom dobu, ne posustaju u poljoprivrednoj proizvodnji. Njihove bašte i njive i ove jeseni su rodne, imaju mnogo žita i povrća, ali su bunedeve ipak sve zasjenile.

Čim neko stane pored ograde, znamo da ga interesuju bundeve. Raspituju se za sjeme, svi bi takođe htjeli da ih zasade u svojim baštama. Zbijaju i šale na naš račun, kažu da vrhovi naših bundeva imaju najveću nadmorsku visinu u Lijevče polju – priča Milovan koji vjeruje i u njihova ljekovita svojstva, izvor vitamina, minerala i ostalih tvari, ali korisnih samo za njegove svinje.

Pojedine komšije vjeruju da su moje bundeve dobre i za ljude, da podmlađuju, da dijeca brže rastu i napreduju a starci brže stare i propadaju. Možda i jeste tako, prvo ću nagovoriti suprugu Maru da proba.

Zavisno od njenih reakcija, opredijeliću se da li ja da ih počnem konzumirati ove jeseni i zime – šaljivo o svojim bundevama rekorderkama priča Milovan Stanišljević koji se uspješno okušao i u uzgoju banana. Za sada se ne može pohvaliti naročitim rodom ali veliki listovi ovog južnog voća koji dominiraju ispred kuće, poslužili su za debelu hladovinu tokom vrelih ljetnjih dana.

Rekordi

Najveća bundeva u Srbiji ubrana je u Banatu i teška je 148 kilograma, u Hrvatskoj je rekord 630 a u svijetu 991 kilogram. Težina ovih iz Lijevče polja biće utvrđena uskoro, kada ih Stanišljevići oberu i prvo stave na vagu.

(Blic)