Arhive kategorije: Ekologija

Topolski Oras

Ne da se Oras, a nedaju se ni oni koji pričaju priče o orasu o kojem ne znaju ništa. Svi bi ga prisvojili sebi i pisali mu istoriju.

Niko ne zna o orasu ni ko ga je posadio ni kada, isto kao što bi rado izmjenuli istoriju Topole tako bi dodavali svoje istine i o ovome starcu, a jednostavno je, pitajte ga o tome što je vidio za svojih godina dok stoji tu i ispraća generacije đaka i onih koji su bolesni dolazili u njegov hlad i čekali da dođu na red kod doktora u ambulanti ispod njega.

Bogata je istorija njegova i kako to da se ne zna, a šta znate o Topoli, jeste se upitali kada i zašto bi je sakrili?  Svako mjesto se rodilo, razvijalo se, ljudi su dolazili, odlazili, oni koji su tu rođeni pamtili svoje djetinjstvo, školske dane i nosili u srcu kad su otišli pa i taj oras i sve hrastove, kestene, topole, bagreme, dudove, šumice, bare i priče o ljudima.

Sjećaš li se Burkata, Anke i Pjerina, Patenastera, Karlovića, poštara Ante, Mare i Stipe, nastavnice njemačkog Ani, Paule, učenja klavira kod časnih, nastavnika Ante, i mnogih drugih znanih i neznanih, malih i velikih, dobrih i loših. Sjećaš li se gape, staroga doma, dudova i bagrema, kupanja u kanalu?

Orasu stari sjećaš li se sutlijaša i kakava od mlijeka u prahu, okrajine hljeba, Fajke podvornika, grudvanja između “albanije” i škole, veličanstvenih sportskih takmičenja za dan škole, mršavih i debelih. Sjećaš se a ne možeš da pričaš, samo šutiš, sjećaš li se takmičenja u klikeranju pod tvojom krošnjom, sjećaš li se…?

Mnogi bi prisvojili brigu o tebi, pa i oni koji su ti sjekli grane da te smanje jer su te se bojali, pa bi te mjerili i premjeravali, a nisu ti dali da se raširiš koliko si htio i mogao jer si silan bio i ostao.

Ti nisi njihov ni moj, ti si simbol Topole, ti si Topolski Oras i svih onih koji su te upamtili, sviju onih koji imaju barem jednu priču o tebi, ti si simbol svih onih drvoreda koji su po jarku suncu štitili od ljetnih vrelina i pravili nezaboravnu hladovinu putnicima koji su prolazili kroz tu ljepotu.

Kako su ti kršili i sjekli grane tako ti braću i sestre posjekoše jer su ih se bojali, koji rekoše da je drveće opasno da bi mjesto zelene ljepote napravili betonska rugla koja danas gledamo i opasno prijete.

Danas bi neki da budeš simbol prepoznatljivosti Gradiške, a zašto kad  samo ovdje  je rasti mogao iako nije slobodan da pokaže dokle je mogao, a mogao je.

Investicije: Salaš Ribarski San

Kako je jedna dobra ideja postala opipljiva stvarnost?

Goran Damjanović i Dragan Djukanović dva drugara odlučili da, investiraju iz ljubavi prema prirodi, lovu i ribolovu i iskrčiše šumicu koju su kupili te napraviše ribnjak, radilo se krčllo i kopalo dok.

Investitorski zanos ne uze maha dok je ribnjak dogotovljen, šumica je još uvijek velika i mami novootkriveni žar za iskorištavanjem ljepote kojoj su dali obrise kroz maštu i odluka je pala, restoran!

“Salaš Ribarski San” se smjestio u Trošeljima nekih nekoliko minuta od “Raskršča” i upotpunio priču o investicijama ne tako velikoj ali rekao bih mnogo uspješnijoj u perspektivi od mnogih drugih koje se najavljuju godinama i po realizaciji ubrzo nestaju.Ova urađena u tišini i bez medijske buke čini se stvorena je da uspije,  jer nudi nešto novo i orginalno, nudi ljepotu u svojoj jednostavnosti. Priči ovdje nije kraj samo je uzeta pauza i ne zaboravite sami se uvjeriti.

 

 

 

Investicije u Agrozoni?

Ove godine neki od najvećih svjetskih proizvođača u svojim branšama investiraće u opštinu na vratima Evropske unije. Gradiška je svim investitorima širom otvorila vrata a oni su to prepoznali. Ovdje se danas proizvodi za cijeli svijet a investitori se nakon godina poslovanja odlučuju za nova ulaganja. U ekspanziji su metalna, drvna i tekstilna industrija. Poljoprivrednici još uvijek čekaju svoju stratešku šansu.

U toku ove godine nekoliko stranih investitora započeće svoje poslovanje u Opštini Gradiška. Među njima i italijanski gigant za proizvodnju donjeg rublja i čarapa Calzedonia koji u agroindustrijskoj zoni Nova Topola gradi proizvodni objekat površine 11.000 m2 u kojem će biti zaposleno od 350 do 400 radnika.

Investicije već dogovorene

Calzedonia, koja je u Novoj Topoli registrovala svoje preduzeće Ella Textile d.o.o., prvo je bila zainteresovana za tzv. brownfield investiciju, odnosno kupovinu ruševne zgrade koju bi obnovili i u njoj započeli proizvodnju. No, nakon što su ostvarili kontakt sa Opštinskom upravom Gradiška i uvjerili se u povoljne uslove koje ova opština nudi investitorima, odlučili su se za greenfield investiciju i kupovinu 5 hektara zemljišta u poslovnoj zoni Nova Topola. Lokacijska dozvola već je izdata, a Italijani su već u pregovorima i sa izvođačima radova.

Calzedonia je samo jedan od investitora koji je prepoznao potencijal opštine na vratima Evropske unije. U istoj poslovnoj zoni uskoro niče i tržni centar od 8.000 m2.

Investitor Marković Invest kupio je tri parcele za gradnju tržnog centra u kome će biti zaposleno oko 100 radnika. Trenutno izdajemo dozvole, a investitor već ima ugovore sa popularnim brendovima koji će biti prisutni u centru – kazao je za BiznisInfo Načelnik opštine Gradiška Zoran Adžić.

Privode se kraju i pregovori sa kompanijom Bonito koja je zainteresovana da u industrijskoj zoni gradi fabriku kečapa za rusko tržište. Kompanija želi da zakupi 100 hektara zemljišta na kojem bi uzgajali industrijski paradajz za početak proizvodnje, a nakon toga planiraju uspostaviti i saradnju sa lokalnim proizvođačima od kojih bi otkupljivali paradajz. I ova investicija donijela bi nova radna mjesta.

Jelšingrad nije jedina kompanija koja se, po dolasku u Gradišku, odlučuje na nova investiranja. Metalna industrija u ovoj opštini je vrlo razvijena, a među najznačajnijim kompanijama u ovoj oblasti je i italijanski LATTONEDIL, jedan od najvećih svjetskih proizvođača krovnih panela.

Nakon što su prije nešto više od dvije godine ovdje otvorili proizvodni pogon u koji su uložili 20 miliona KM, sada započinju drugu fazu investicije, takođe na 10.000 m2.

Osim metalne industrije, Gradiška je poznata i po proizvodnji tapaciranog namještaja. Brojne kompanije upravo ovdje proizvode namještaj za izvoz koji se kupuje u cijelom svijetu.

Proizvodnja za svjetske gigante

U Gradišci je prisutan fenomen razvoja proizvodnje tapaciranog namještaja, nastao na bazi nekadašnje kompanije Radnik Inga. Kompanija Prima ISG koja trenutno zapošljava 380 radnika sada širi proizvodnju i traži još 200. Nova drvna industrija Podgradci ili Nova Dipo ima 400 radnika i sva proizvodnja ide za IKEA-u. Bilo gdje u svijetu, možete kupiti stolice proizvedene u Gradišci – kaže Adžić.

Na bazi Trikoa, kompanije koja je prije nego je dospjela u stečaj zapošljavala 2.000 radnika, razvila se i tekstilna industrija. Aktivno je osam tekstilnih kompanija koje zapošljavaju od 30 do 200 radnika. Uglavnom se radi o lohn poslovima, ali najbitnije je da posla ima.

Pored svih razvijenih industrija, Gradiška čeka i svoju stratešku investiciju. Poljoprivredni kraj koji ne oskudijeva u proizvodnji voća i povrća nema fabriku za otkup i preradu proizvodnje.

Potraga za strateškim partnerom

Imamo puno poljoprivrednih proizvođača, ali je problem plasman. Zato nam je potreban strateški partner za izgradnju fabrike koja bi od naših poljoprivrednika otkupljivala voće i povrće i vršila preradu i plasman. Spremni smo dati svu potrebnu podršku i najpovoljnije uslove kako bi se ovakva investicija realizovala koja bi donijela nekoliko hiljada radnih mjesta – kaže načelnik Adžić.

A dok čekaju strateškog investitora, u Gradišci rade. Uz širok dijapazon privrednih aktivnosti, dobru pokrivenost uvoza izvozom, povoljan geografski položaj, opštinska administracija u posljednje vrijeme realizuje sve više aktivnosti koje imaju za cilj da olakšaju poslovanje postojećim kompanijama i dovedu nove.

U tome će im pomoći i gradnja prekograničnog mosta na Savi za koji je prije nekoliko dana potpisan sporazumom o grantu vrijedan 6,8 miliona eura sa Evropskom investicionom bankom. No, Adžić kaže da zbog gradnje mosta i privreda Gradiške mora brže rasti. Najveća očekivanja imaju od Poslovne zone Nova Topola u koju će ove godine biti uložena značajna sredstva.

Iskoristiti priliku

Želimo da iskoristimo našu prednost, činjenicu da se nalazimo na vratima Evropske unije, da imamo stratešku poziciju i blizinu aerodroma u Zagrebu i Beogradu. Želimo da uhvatimo trend prenosa znanja i tehnologija iz Evropske unije i da ih dovedemo u Gradišku. Moramo intenzivirati naše napore na privlačenju investicija kako bi ovdje doveli što više kompanija koje mogu napraviti uspješan biznis u našoj Opštini. Trenutno u Poslovnoj zoni ima oko 250 radnika, ali njen razvoj tek sad treba da krene. Ove godine  uložićemo oko 6 miliona KM u razvoj industrijske zone. Svu infrastrukturu moramo dovesti na zavidan nivo – vodu, kanalizaciju, putnu infrastrukturu. Uz pomoć CRS-ovog RAST projekta napravićemo i novi prečistač vrijedan 600.000 KM. Uskoro ćemo pripremiti sve parcele za potencijalne ulagače – najavljuje Adžić.

Brojne aktivnosti na unapređenju loklanog poslovnog okruženja već su poduzete. U pripremi je Strategija razvoja za period 2018.-2027. koja će obuhvatiti 200-300 projekata razvrstanih u 8 oblasti.

Osim toga, Opština Gradiška jedna je od 10 opština koja je uz podršku projekta RAST koga finansira Američka agencija za međunarodni razvoj USAID, a implementira Catholic Relief Services (CRS) certificirana kao jedinica lokalne samouprave sa povoljnim poslovnim okruženjem prema BFC (Business Friendly Certification) SEE standardu.

Povoljno poslovno okruženje

Certifikacija podrazumijeva uvođenje i primjenu u svakodnevnom radu brojnih novina u poslovanju opštinske administracije, te uvođenje niza olakšica i pogodnosti za poslovnu zajednicu.

Uveden je i one-stop shop, a smanjene su naknade i takse za poslovne subjekte. Iako su ovakvim postupkom išli na štetu opštinskog budžeta, načelnik Adžić kaže kako je to urađeno svjesno.

Takse i naknade su smanjene za 10, 30 pa i 50 posto. Takođe, prva registracija privrednog subjekta je besplatna. Na ovaj način privredi ostavljamo godišnje oko 200.000 KM – kaže Adžić.

Osim toga, u Opštini je kontinuirana aktivnost na praćenju i poboljšanju efikasnosti administrativnih procedura posebno onih koje se odnose na pružanje usluga investitorima. Osnovali su opštinsku razvojnu agenciju, sa mladim i vrijednim timom od koga se očekuje da zajedno sa opštinskim odsjekom za lokalni ekonomski razvoj učestvuje u realizaciji razvojnih projekata i da bude pravi servis lokalnim privrednicima.

Takav naš pristup već su prepoznali i investitori, jer  kada je investitor iz Italije došao ovdje da zatraži dozvole za širenje proizvodnje, bio je jako iznenađen efikasnošću lokalne administracije. Kaže, tako brzo dozvole nije dobio ni u Italiji – zaključuje Adžić.

Jezero i kako se riješiti otpada

Vještačko jezero u Topoli u ulici Nikole Tesle navodno očišćeno i uređeno, izgleda da baš i nije tako kako je izgledalo na prvi pogled?

15. marta sam objavio vijest o čišćenju majdana u Topoli i činilo se da su svi zadovoljni, a organizatori najviše. Da sve ne ide kako se očekuje potvrdili su i posjetioci jezera ribari.

Šta se desilo a da nismo mogli očekivati? Izvođač radova koji je dobio posao jednostavno je zgurao smeće i otpad u jezero što je vidljivo iz fotografija koje to dokazuju. Sad ja nisam siguran da li je to postupak koji je po ekološkim pravilima kojima su se trebali da rukovode organizatori i izvođači, moja logika kaže da nije uredu i da je čišćenje odstranjivanje smeća, a ne guranje u vodu.

S druge strane ribari kažu da je ovim ugrožena riblja populacija koja se tu brćka na radost ribolovaca. Pošto tu ribu neko konzumira postoji opravdan strah da je moguća zaraza?

Iz ove sage oko jezera vidljiv je i odnos prema svemu zašto su dobili mandat, sve pod tepih da se ne vidi, a priča u medijima važno da bude dobro ispričana, sa malo patriotskog začina i možeš kako hoćeš i dokle hoćeš.

Izvođač radova radio, organizator platio, trebali su nešto reći o tome i ribari i topoličani, pa koristim priliku da kažem u ime barem nekih ‘Niste uradili dobro posao‘.

Predlažem akciju uređivanja jezera na čelu sa mladima SNSD-a koji su poznati ljubitelji prirode da zavrnu rukave, jer ipak je ovo jezero lijepo, ako se izuzmu opasnosti koje vrebaju na njemu i oko njega, al’ oprez.