x

Da li su topoličani seljaci?


Zašto je bitno raščistiti da li smo mi u Topoli seljaci ili nešto drugo i šta smo? Kada se govori o Topoli povodom brige za Topolu iz grada Gradiške onda se govori kao o gradiškom selu, a ako je selo onda toliko mu i pripada, ništa?

Pa da li je Topola selo, NIJE zato što je Selo (ponekad i seosko naselje ili ruralno naselje) jedno je od tri vrste ljudskih naselja. To je osnovni oblik teritorijalne, socijalne i ekonomske organizacije stanovništva koje se bavi poljoprivredom.

Selo se može definisati kao monofunkcijsko naselje, tj. naselje u kome je prevashodno zastupljeno samo jedno zanimanje, i to prvenstveno poljoprivreda. Neka sela mogu, pored poljoprivrede kao glavnog zanimanja, imati i nekoliko sekundarnih.

Stanovnici sela nazivaju se seljacima ili seljanima. Riječ seljak ipak najčešće označava osobu koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom.

  • Savremena definicija precizira da je selo naselje u kome se najveći dio stanovništva bavi poljoprivredom, gustina naseljenosti nije veća od 10-20 stanovnika po hektaru, slabo je komunalno opremljeno, u dvorištima se nalazi barem jedan privredni objekat, a spoljne funkcije su slabo razvijene. (B. Kojić)

Genetska tipologija označava selo kao divlje naselje ili spontano nastalo, 100 do preko 3000 stanovnika.

Postoji nekoliko različitih definicija seoskog naselja:

Topoličani se ne bave poljoprivredom, oduvijek su bili zaposlena radnička klasa, sada većinom penzioneri i nezapoosleni. Manji broj stanovnika je angažiran u poljoprivredi pa tako ni seljačkih poljoprivrednih imanja nema.

Bitno je da se ne pristanemo da nas tretiraju kao selo jer onda što je normalno za građane nije za seljake po shvaćanju seljačkog mentaliteta koji dominira u svijesti onih kojih se nešto pita. Normalno je da ste u smeću i govnima jer seljaci prave smeće, krave dok idu na pašu i vraćaju se s paše seru po putu u čija govna poslije seljaci ugaze po noći kad se vraćaju iz birtije.

Dok s jeseni izlaze s njiva traktorima na točkovima nalijepljeno blato rasipa se po biiklističkim stazama kojima opštinski organi tepaju putevi i tako blatnjavi su opasnost po prometala. Zna se da seljaci uvijek imaju neki majdan u koji odlažu poljoprivredne viškove i mesne ostatke, te bijelu tehniku i odbačene opanke.

Ako je Topola selo a topoličani seljaci onda oni građani se i odnose naspram nas tradicionlano kao prema seljacima kojima treba samo obezbjediti put do grada 3,5 metra širine da mogu u posjetu seljacima radi popune zamrzivača.

Kad bi Topolu tretirali kao naselje gdje žive građani, eeee.. onda zna se građani ne hodaju u cipelama koje gaze po balegi, njega ne bude guske u 4 sata i zimi i ljeti jer se guske tada bude pa treba i domaćin. Građanin ujutro krmeljiv ne mora da bježi od ovna i sklanja se u sa ćeste u nečije dvorište da seljak na traktoru sa brnačama koje opasno prijete može da prođe.

Sjećanje na selo građanina motiviše da se bori da selo ostane tradicionalno, isto onako kakvo je ostavio kad je prešao tu tanku liniju između seljaka i građanina i pod parolom “hvali selo drž se grada” radi sve da se ništa ne promjeni iz nostalgičnih razloga i turističke perspektive.

Da selo može biti drugačije vidjeli smo, naročito oni koji otidoše u svijet u kojem građani i bogati žive na selima, poslove obavljaju u gradu. Sela su uređena po standardima grada i čak šta više uređenija i ljepše mjesto za život. Zato građani gradiški topoličani hoće bolje mjesto za život, takvo u kakvom bi i vi mogli da živite.

Očistite majdane, napravite staze za pješake, autobusnu stanicu primjerenu čovjeku, biciklističku stazu Topola – Gradiška, kanalizaciju, pridržavajte se onoga što piše u zakonima koje ste donijeli, zato ste tu, jer slika Topole se suviše sporo mjenja.

Napravite ovo, jer to ste sami zacrtali, ne zaboravite trg i kružni tok.

x

Samo nek je “Transparentno”


Radnici “Ratarstva” a. d. u stečaju iz Nove Topole kod Gradiške protestvovali su ispred upravne zgrade preduzeća, zbog stečajnog postupka koji traje nepunih deset godina i zbog objave Javnog poziva od strane opštine Gradiška za prijave davanja u koncesiju poljoprivrednog zemljišta od nekoliko hektara.

Smatraju da je zemljište po zakonu u vlasništvu preduzeća, da je sporno jer još traju sudski proces od strane Pravobranilaštva Republike Srpske protiv „Ratarstva“ u stečaju. „Poslije tog javnog poziva smo najavili proteste da bi prije 25-tog došla ponuda od Fonda PIO da preuzimaju naša potraživanja, a nas niko za to nije pitao.U tome stoji da se mi odričeno svih svojih punomoći i da dajemo punomoć advokatu Stuparu i da je se ne možemo odreći.Bojim se da iza toga stoji nešto puno veće“ rekla je Zorica Balaban, predsjednik Odbora radnika.

Dragan Pauković izrazio je sumnje i rekao da ugovor o ustupanja potraživanja neće potpisati,iako je to učinilo već stotinjak radnika. „Niko nas nije obavijestio da će biti ovakav način isplate i smatram da sve ide okolo, a ne redovnim putem i što se ovo nije desilo na sastanku petog januara i zašto se to toliko krije“ dodao je Pauković.

Protestu je prisustvovao i načelnik opštine Gradiška Zoran Adžić koji je rekao da se sve radi transparentno. On kaže da je Fond PIO izrazio želju da izvrši otkup potraživanja u nominalnom iznosu kako bi se pomoglo radnicima da nakon agonije koja traje nepunih deset godina dođu do svojih sredstava.

Pojedini radnici Ratarstva” a. d. u stečaju iz Nove Topole s obzirom da neće potpisati ugovor o ustupanja potraživanja najavili su da će ići dalje u postupak.

(Info+ kablovski kanal)

x

“Farmland” je uništila vlast!


Poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Miladin Stanić rekao je danas da je u govedarskoj farmi “Farmland” u Novoj Topoli “pokradeno više od 60 miliona KM” i pozvao vlast u Srpskoj da izmiri obaveze prema radnicima ovog preduzeća.

Farma prazna. Kapije zaključane. Dugovanja neizmirena. Jednom rječju ”Farmland”! 30-ak radnika danas se okupilo ispred preduzeća u Novoj Topoli. Traže neisplaćene plate i povezivanje staža.

Zoran Gojković na govedarskoj farmi iz Nove Topole radio je najteže poslove 42 godine. Treba da ide u penziju, ali ne može. Radni staž mu nije povezan. Dvije i po godine nije uplaćena ni marka.

”Oni meni kažu kad gazda bude prodao mašine, isplaćivaće po 2- 3 čovjeka. Nema od toga ništa. Čuo sam neki dan da Dragan Vasiljević dolazi u jedan restoran. Išao sam u Banjaluku, cijeli dan sam ga čekao, gladan. Čekao sam bandita koji neće da mi uplati zarađeno ”, kaže Zoran Gojković.

Zdravko Jelača radio je u ”Farmalandu” 10 godina. Imao je prosječnu platu od 650 maraka. Preduzeće mu duguje 16 plata i otpremninu za invalidsku penziju.

”Mi samo tražimo svoje i da se riješi ova agonija. MI nemamo više čime da hranimo naše familije” kaže za BN TV Zdravko Jelača.

Prema radničkoj evidenciji za oko 60 radnika obaveze nisu izmirene. Akumulirana dugovanja prema radnicima su, kažu, oko 300 hiljada maraka.

”Pozivamo vlast da izmiri obaveze, jer ćemo biti primorani da preduzememo radiklane poteze. Vlast je upetljana u ovo preduzeće, to najbolje govori činjenica da su ovdje dolazili svi Dodikovi, osim majke” – tvrdi Snježana Matarugić.

Probleme radnika saslušao je ispred kapije ”Farmalanda” narodni poslanik SDS-a Miladin Stanić. Kaže da je na kriminal u ”Farmalandu” odavno ukazivao.

“Presuđena potraživanja za više od 60 radnika `Farmlanda` iznose više od 300.000 KM. Priča o tome kako će sada neki Kinez uzeti ovo preduzeće za 24 milona evra je priča da se amortizuje pritisak radnika da dođu do svojih prava i potraživanja”, rekao je Stanić.

Stanić tvrdi da kontrolni organi nisu ništa uradili da spriječe propadanje “Farmlanda”, ali se nada da će doći momenat kada će odgovarati oni koji su uništili ovo preduzeće.

Predstavnik radnika Snježana Matarugić rekla je da je više od 60 radnika oštećeno propadanjem ove firme i da je njihov isključivi zahtjev da se izmire dugovanja za plate i druge obaveze iz radnog odnosa.

Ona je dodala da desetak bivših radnika može da ide u penziju, ali da to pravo ne mogu ostvariti zbog neizmirenih obaveza prema Fondu penzijsko-invalidskog osiguranja.

Radnici za sve optužuju većinskog vlasnika Dragana Vasiljevića. Nama danas nije odgovarao na telefonske pozive. Ali jeste direktor Mladenko Topalović. Poručuje da bez odobrenja Upravnog odbora ne može da daje izjave. U Upravnom odboru je Predrag Zgonjanin. On je u Austriji.

”Ne mogu komentarisati ništa do sutra” – poručio je za BN televiziju Zgonjanin.

Direktor ”Farmalanda” ali i vlast Republike Srpske ponavljaju da su pregovori sa potencijalnim kupcem iz Kine završeni i da uskoro slijedi potpisivanje ugovora. Kupoprodajni ugovor je težak je 24 miliona evra. Od tog novca trebalo bi da budu isplaćena sva dugovanja prema radnicima.

”Postoje informacije da će doći do prodaje ”Farmlanda”. Tamo postoji dobar način da se ta kompanija drži pod kontrolom. Ja mislim da će se iz tih sredstava sve naplatiti”, izjavio je nedavno ministar Zoran Tegeltija.

Od najava o kineskom kupcu prošlo je nekoliko mjeseci. Novac u Republiku Srpsku nije stigao. Ugovora nema. Kao ni krava. Jedine životinje koje su ostale na govedarskoj farmi su psi.

(BN)

x

Nova Topola 1886 – 1894.


Kada Zavičajni muzej ima zadatak da izradi projektnu dokumentaciju za nacionalne spomenike i obnoviti hotel “Kaiser”, onda bi trebao da nešto kaže i o Novoj Topoli ili nema ništa?

Kratko podsjećanje govori da je Nova Topola(Windhorst) 1896. godine bila najnaprednije mjesto u Bosni i Hercegovini tada u svakom pogledu, da su tadašnji većinski stanovnici Topole bili primjer na koji su se ugledali starosjedioci i usvojili mnoga znanja koja su donijeli sa sobom naseljenici nekoliko nacionalnih grupa.

Da je Topola razvijala se od 1918.  i pod novim imenom Nova Topola isto tako uspješno i imala veoma bogatu privrednu aktivnost do rata 1941.

Da je poslije 1945. godine razvoj ovih krajeva započet u Novoj Topoli i da je ona bila temelj da se razvije i Gradiška i velikim dijelom Banja Luka što je činjenica jer prvi privredni objekt u Gradišci je bio napravljen 1956, godine.

Da bi malo pomogao u pdf formatu izdvojen dio teksta iz knjige koji se odnosi na Topolu štampane 1896. godine u Europi i prevedene 1900. godine u Sremskoj Mitrovici.

Zašto je ovo važno? Zbog istine i zbog budućnosti, činjenice da je Topola centar Lijevča polja i zbog toga treba mu vratiti ono što je bio, a to je centar. Na žalost dešavanja nam ne idu u prilog, kao i činjenica da se do sada nismo mogli izboriti za trotoare, za kanalizaciju, nismo se mogli izboriti ni za šta, uvijek smo ubijani sa argumentacijom kako ovaj ili onaj dio Gradiške plavi ili neko drugo zlo, pa naravno mudar čovjek ne pravi kuću u glibu jer je trošak održavanja mnogo veći.

Asvaltirane ulice u Topoli su 3,5 metra, osim u naselju kod škole gdje tadašnjoj vlasti nismo dali da oni to rade i sprdaju se s nama, sami smo to urdili da ulice budu 5,5 metara široke, nije moglo šire. U Gradišci normalno izgledaju, pješačke staze svagdje, svi sadržaji što i treba, međutim zanemarivanjem Topole dovedeni smo u situaciju da nam je razvoj u minusu, ne na nuli. Broj radnih mjesta i želja da se ovdje radi i stvara je ugrožena. Danas postoji to saznanje kod onih koji odlučuju da je to ne održivo i imamo i planove, a iz iskustva znamo da se lako mjenjaju i da se lako odustaje od njih.

Šta nemamo, nemamo one koji mogu i hoće sad kada je najpotrebnije, zato treba podsjećati da je to obaveza, ne dobra volja, ovaj blog je to pokušavao u posednjih 18 godina bez vidljivog uspijeha i nije izvjesno da će i dalje služiti toj svrsi. Svaka generacija ima svoje snove i svoju odgovornost, pa ako je ovoj dobro onda ništa, ako nije, borite se nek se nešto dešava.