Botovi – oružje koje donosi vlast od Kine do Vučića

Korištenje plaćenih komentatora i političkih botova za širenje propagande vlade počelo je na Istoku, a postaje globalno.

Manipuliranje informacijama u virtualnom svijetu i ušutkivanje kritičara na društvenim mrežama sve je češća praksa vlasti širom svijeta, pokazuju istraživanja organizacije za ljudska prava Freedom House.

Manipulacijske tehnike uključuju plaćene komentatore, takozvane trolove, zatim automatizirane račune (botove), lažne mrežne stranice s vijestima i propagandne stranice, navodi se u studiji Sloboda na mreži. Takva praksa, kažu sagovornici Al Jazeere, odavno je uobičajena među vlastodršcima u regiji, gdje je sloboda medija na udaru.

“Sloboda medija u Srbiji je na jako niskom nivou i to je, zapravo, papazjanija tabloida, propagandističkih komercijalnih televizija i armije režimskih botova, koji kidišu na internetu na sve što drugačije razmišlja od vladajuće stranke”, kaže Dragoljub – Draža Petrović, glavni urednik beogradskog lista Danas.

Kritičke novinare i medije srbijanska vlast doživljava kao neprijatelje i kao političare koji hoće da dođu na vlast, dodaje.

Ima kandidata za ‘Poltron godine’

“Oni misle da smo mi njima opozicija, pošto imaju slabu opoziciju. Misle da mi hoćemo da srušimo [predsjednika Srbije Aleksandra] Vučića, i to po nalogu nekih stranih obaveštajnih službi, stranih sila. To super zvuči njihovom biračkom telu, sve te navodne zavere protiv naše zemlje. To je idealno, ljudi čitaju i misle da svi radimo za CIA-u [američka Centralna obavještajna služba]”, rekao je Petrović.

Kako kaže, botovi su sastavni dio Vučićeve vlasti.

“On ih je patentirao kao osobe koje svoje postove, tvitove ili komentare počinju sa ‘Svaka čast, Vučiću’, a to je faktički plaćen posao ljudi koji su preko Vučićeve [Srpske napredne] stranke dobili posao u javnim preduzećima. Oni se bave verbalnim linčom kritičke javnosti u Srbiji, od novinara do političara. Vučić je faktički patentirao srpsku varijantu rusko-kinesko- turskog modela. Vlast u Srbiji, sem anonimnih botova, ima i svoje uticajne tviteraše, poput Nebojše Krstića, bivšeg člana popularnog ex YU sastava ‘Idoli’, koji je kandidat za priznanje ‘Poltron godine'”, smatra Petrović.

Korištenje plaćenih komentatora i političkih “botova” za širenje propagande vlade počelo je u Kini i Rusiji, a postaje globalno, kazao je Michael Abramowitz, predsjednik Freedom Housea. Kako kaže, te se tehnike brzo šire, a njihovi učinci na demokratiju i građanski aktivizam potencijalno su razorni.

Đorđe Obradović, doktor komunikacijskih nauka i profesor na Sveučilištu u Dubrovniku, pojašnjava da vlade i političari uvijek žele postići podršku kod svojih građana za vlastiti rad, i to čine na različite načine, koji uključuju pun spektar od istinitog, pravovremenog i potpunog informiranja, preko manipuliranja informacijama prešućivanjem nekih, a prenaglašavanjem drugih podataka, pa sve do stavljanja izabranih podataka u željeni kontekst.

Janis Joplin je to davno otpjevala

Usporedno, kaže, kroz svaku tu aktivnost povezanu s informiranjem, vlade i političari žele se što više svidjeti građanstvu, posebno na društvenim mrežama.

“Sviđanje se češće postiže vizualnom komunikacijom, upotrebom simbola, odjeće i obuće, korištenjem lokalnog dijalekta, pojavljivanjem među narodom na različitim stvarnim događajima ili stvorenim pseudodogađajima, slično kao što se estradne zvijezde pokušavaju svidjeti njihovoj publici”, rekao je Obradović.

Ističe da svako manipuliranje informacijama predstavlja kršenje ljudskog prava na tačno informiranje o svemu važnom za život ljudi i društva u cjelini.

“Čim se manipulira informacijama, demokracija je ugrožena, ali neće propasti samo zbog toga. Ljudi funkcioniraju tako da traže od poznanika, sugovornika, medija i političara potvrdu onoga što sami misle, ili onoga za što su emotivno vezani bez racionalnog razmišljanja, kao što su navijači vezani za klubove za koje navijaju i kad pobjeđuju i kad gube, pa prihvaćaju i šire dalje samo ono što im se sviđa.”

“Sloboda govora” je fraza kojom se često oni na vlasti hvale, dok istovremeno opozicije tvrde da je takve slobode uopće nema.

“Janis Joplin je davno otpjevala ‘…freedom’s just another word for nothing left to lose…’ – sloboda je sinonim za nemati ništa za izgubiti, i mislim da su ti stihovi jako dobra paradigma priče o slobodi govora kod nas. Punu slobodu govora može priuštiti samo onaj ko ne može ili nema šta izgubiti”, smatra Adis Nadarević, poznatiji hiljadama korisnika Twittera pod nadimkom “Riđobrki”.

‘Sloboda medija sama sebi svrha’

“Naravno, niko ne može reći da u Bosni i Hercegovini nema slobode medija i govora, po indeksu medijskih sloboda jedino je Slovenija ispred nas u regiji, ali to je uglavnom zato što je ta sloboda sama sebi svrhom i ne prati je odgovornost niti političara, niti medija samih”, dodaje i naglašava da misliti da vlasti ne manipuliraju informacijama je iluzorno te da je evidentno da manipulacije postoje.

I dok u zemljama koje je Freedom House istakao kao sporne nije rijetkost vršenja pritiska na utjecajne blogere i tviteraše, Nadarević kaže da mu se ne čini da takav pritisak u Bosni i Hercegovini postoji.

“Čini mi se da je izvjesnije kako će vas prije pokušati kupiti, nego na neki način ‘pritisnuti’. To je vidljivo na primjeru nekih medija koji su znali skoro preko noći promijeniti uređivačku politiku”, kaže “Riđobrki”.

On kao problem vidi nespremnost vlasti da zaštite novinare i druge djelatnike u javnom prostoru kada se nađu na udaru prijetnji neistomišljenike.

“Iako pritisak ovdje ne dolazi izravno od političara ili struktura vlasti, način na koji vlast pristupa ovom problemu šalje poruku da su napadi i prijetnje novinarima društveno prihvatljivi oblici ponašanja. Osobno nisam bio izložen pritiscima i napadima, što ne znači da ih ne očekujem u budućnosti.”

‘Vlasti dobro ukopane i ne moraju se brinuti’

Ipak, ne očekuje da će se oni koji društvene mreže koriste kao sredstvo izražavanja društveno-političke kritike u Bosni i Hercegovini morati koristiti trikove, poput prikrivanja internetskih adresa, kako bi izbjegli progon vlasti, što često njegove kolege u brojnim zemljama moraju raditi. Dok su blogeri i tviteraši vani često velika smetnja vlastima, ovdje je situacija drugačija, smatra on.

“Vlasti jednostavno jesu dovoljno dobro ukopane i ne moraju se brinuti manje-više ni zbog čega.”

“Briga zbog utjecaja ‘slobodnjaka’ u javnom prostoru je lažna i samo podgrijava nerealan osjećaj bitnosti kod ljudi koji sami i neumreženi ne mogu ništa napraviti. Na kraju krajeva, ne mislim da je naš posao borba protiv vlasti, jer borba protiv jedne vlasti podrazumijeva borbu za neku drugu vlast, za koju nema garancija da bi bila bolja”, rekao je Nadarević.

Kako kaže, posao “utjecajnih djelatnika u javnom prostoru” jeste razvijanje kritičkog mišljenja, medijske pismenosti i kulture dijaloga u društvu, i to je jedini način da se stvari poprave kako treba na duge staze.

Petrović dodaje da je Twitter postao teren za linč svega i svakoga i da je njegova korist samo što u situaciji kada nema slobode medija tamo se možete nešto objaviti.

‘Razvrstati pametne od budala’

“Naravno, ako imate osećaj da razvrstate pametne od budala, što je na društvenim mrežama uopšte vrlo teško. Mislim da društvene mreže ne mogu biti zamena za medije, jer je to jedna totalna entropija, stanje naizgled uređenog koje prelazi u neuređeno i raj je za manipulacije svake vrste”, dodaje.

Obradović dodaje da svako ko komunicira na društvenim mrežama i internetu mora podizati vlastitu kompetenciju i jednako kao u stvarnom životu vjerovati samo izvorima čiju vjerodostojnost može provjeriti i naći podatke o vlasnicima, osnivačima, odgovornim osobama i adrese na kojima rade i na koje ih se može kontaktirati, kao i upoznati se s iskustvima drugih korisnika s tim izvorom.

“Lažnih vijesti je bilo i bit će ih, a koliko će tko biti lakovjeran, najviše ovisi upravo o osobi koja traži informacije”, dodaje doktor komunikacijskih nauka.

Prema mišljenju Petrovića, od nezavisnih i utjecajnih blogera i tviteraša je mnogo važnije imati slobodne medije, prije svega štampu i televiziju.

Izvor: Al Jazeera

Facebook Komentari