BDP


Bruto društveni proizvod (BDP) BiH po glavi stanovnika, iskazan prema paritetu kupovne moći, iznosi tek 30 odsto prosjeka Evropske unije, čime smo svrstani pri dnu evropske ljestvice. Ispod nas na toj ljestvici je samo Albanija. U tekstu u Nezavisnim osvrće se ekonomski analitičar Goran Račić iz Udruženja ekonomista RS – SWOT ukazuje da je bh. privreda i u vrijeme bivše Jugoslavije bila prilično oslonjena na sirovinsku bazu. “Radi se o naslijeđenoj strukturi ekonomije koja se i danas odražava kroz izvoz sirovina čija se finalizacija obavlja u drugim zemljama i nama vraća kroz skup uvoz. Primjera radi, u našoj zemlji postoje reklame italijanskog namještaja u kojima se naglašava da je napravljen od drveta iz BiH, što je najbolji pokazatelj gdje smo i šta smo”, kaže Račić.
Radi onih koji brzo zaboravljaju, prije rata drvna industrija BiH je bila izvoznik i u segmentu finalnih proizvoda i to značajan. Podsjetiću samo na neke, Krivaja Zavidovići koja je svoje proizvode izvozila u Skandinavske zemlje i Sjevernu Ameriku i tamo imala svoje fabrike. Pa recimo Vrbas Banja Luka, Lignošper Bos. Novi koji je bio izvoznik namještaja, Radnik Gradiška proizvođač namještaja i mnogi drugi kojih sada nema nigdje, a šta je razlog trebalo je da se utvrdi.
Jedan od razloga je i taj što jednu proizvodnju čine sredstva za proizvodnju i radna snaga, dakako i još najbitnije tržište koji takav proizvod treba. Da ostanem kod radne snage. Zaboravilo se da su radnici rastjerani po nacionalnom ključu u svim preduzećima i u tom protjerivanju otišli su i oni koji su činili ono što preduzeće čini uspješnim, radnici koji su bili sposobni da odgovore zahtjevu posla. Stručni kadrovi su otišli(otjerani) u inostranstvo pa je praksa bila da su ljudi dolazili na ključna mjesta ne po znanju nego po podobnosti. Kao takvi oni nisu mogli odgovoriti radnom zadatku, jednostavno su se našli u situaciji koju ne razumiju.
Dakako to nije sve što je mučilo proizvodnju u BiH poslije rata, ali je jedan bitan segment koji i danas je prisutan. Ljudi kao pokretačka snaga su potrebni ovoj privredi i to ljudi koji imaju znanja i vještine koji su potrebni za ovo vrijeme. Još da se vratim na tezu kako smo bili sirovinska baza u bivšoj nam državi, što je svakako djelomično tačno jer tada ću nabrojati sam neke gigante kojih nema; Čajavec je bio jedna od većih firmi na ovim prostorima i bavio se proizvodnjom i to složenom, Jelšingrad još jedan veliki gigant bavio se proizvodnjom za svjetsko tržište, Univerzal također, Incel još jedan pa Trudbenik i niz drugih. To su bili veliki proizvođački kapaciteti kojih više nema. Priličan je broj primjera preduzeća koje je uništio ljudski faktor, a ništa imaginarno tu nije krivo. Neki okrivljuju privatizaciju, nije privatizacija kriva nego ljudi koji su učestvovali u njoj, ovako kad kažete kriva je privatizacija nemate koga ni okriviti.
U našem primjeru Topolskom uništena je proizvodnja u PIK-u Mladen Stojanović, pa Levita koja je proizvodila hranu, a u međuvremenu su napravljene nove proizvodnje na ledini kao Lijanovići, a Levita nije mogla? Desilo se da smo bez jedne generacije radnika ostali, a druge nema, jednostavno ljudi ne rade i ne mogu da nauče sve ono što se kroz rad stiče.
Facebook Komentari