Svi članci od admin

KK TOPBASKET UČESNIK TURNIRA “TROFEJ BIJELJINE”

U nedelju, 1-og aprila 2018. godine, biće održan turnir “Trofej Bijeljine” povodom rođendana Čojić Lazara, a predstavnici naše opštine biće KK Topbasket iz Nove Topole i izabranici trenera Vlade Todorovića.

Organizator turnira je KK “Budućnost” iz Bijeljine, a lijepa poveznica za ovaj klub s Novom Topolom, jeste činjenica da je nekadašnji igrač Topbasketa Nikola Đaković došao upravo u Budućnost iz rodne grude kod trenera Daria Čojića, odakle je kasnije napravio veliki iskorak u karijeri na taj način što je postao reprezentativac što mu je omogućilo da sledeća stepenica bude beogradski Dinamik.

Osim domaćina iz Bijeljine i Topbasketa, učesnici turnira biće gostujući sastavi iz Ugljevika i Modriče, OKK “Rudar” odnosno KK “Modriča.

Turnir je takmičarski zamišljen za generaciju dječaka rođenih 2005. i 2006. godine, ali osim ove selekcije, priliku da se takmiče imaće i mlađe kategorije u prijateljskim mečevima koji će biti odigrani.

Kao što smo već rekli, nedelja, 1. april, “Trofej Bijeljine”, svim učesnicima želimo dobro raspoloženje, dobru igru i nova poznanstva, a našim predstavnicima želimo puno sreće i uspjeha.

Autor : Dejan Gajić

Deda Mraz obradovao mališane

Topolski Deda Mraz, Miljan Šeatović nas je podsjetio kako malo treba da se usreće mališani. Posjetio je Deda Mraz   Mjesne Zajednice Topolu, Mašiće, Viluse, Jablanicu, Berek i još na dosta mjesta donio puno radosti djeci sa posebnim potrebama i djeci sa jednim roditeljem i  nesebično se potrudio da posjeti što više djece.

Miljan je proveo 9 dana u druženju s djecom i sav sretan što može reći nešto o tome kaže “Meni je ovo bilo 9 najljepsih dana u životu, a posebno danas. Napravio i poklonio dvadeset paketa za djecu bez jednog roditelja”.

Miljan je obećao djeci i iduće godine da će im doći, a djeca ne zaboravljaju lijepe trenutke i čekat če svoga Deda Mraza.

Intresantno je da je čitav projekat Miljan ostvario sam i bez donacija, to je svakako nešto što je potrebno naglasiti.

Malo podsjećanje  na još jednoga Deda Mraza

Bilo je proslava u Topoli nekada, svaka generacija je imala svoga Deda Mraza pa tako ovaj gest Miljana me podsjeti na moj odlazak Deda Mrazu kad sam u strahu priazio da primim poklon prije nekih 60-ak godina, Djed Mraz je bio Butorac Mirko otac Ljupka i Slavka Butorca-kuma u vremenu kada su djeca dobijala malo, kao i danas veselila se svakom poklonu.

Čekao sam priliku da zahvalim Deda Mrazu koji mi je donio mnogo više od samog poklona, toplina i zajedništvo koje nas je mnoge odredilo. Na žalost poginuo je 1964. god. sa 40 godina. Kao Deda Mraz je bio jako popularan među nama djecom.

Zahvaljujem Miljanu i svim drugim Deda Mrazevima u ime djece Topole i ostalih sela gdje je bio jer je to uradio iz ljubavi prema djeci, jer je učinio to učinio a da nije vođen iz komercijalnih razloga.

Sava Garden 2017.

Kraj Godine, sretnem kolegu koji mi kaže “Vidiš šta se dešava i nabraja kuće po redu i zbraja koliko ukućana je u inostranstvu, spomene i moje i svoje, tvojih petero, mojih četvero”. Čitam i o onima firmama koje traže radnike i ne mogu da ih nađu jer neće skoro niko da radi, naravno neće za 200 Eura, pa i oni koji rade napuštaju, odlaze.

Neki i ostaju i sad s drugim kolegom u kafiću razmatramo situaciju, čovjek je ekonomista bez posla, natprosječne intelegencije i održava se iznad vode radeći razne poslove ne vezano za struku. Jedna od mnogih žrtava nemoralne grabeži gdje se od primitivnih neintelegentnih nesposobnih ljudi stvaraju “elitni” poslovni ljudi.

Kad nešto mjeriš, imaš i nešto što je početak, a to je uvijek kraj prošle godine i nas dva konstatujemo da smo tamo gdje smo bili na kraju 2016., a 2016. isto kao i 2015. Ne možeš a da ne uneseš poznatu a ta je da imamo vlast koja je izgarala u periodu 2012-2016 od nestrpljenja da realizuje svoje projekte i da svoje iskustvo i znanje u stvaranju profita konačno poklone ovom narodu pa tako i Topola bi osjetila te benefite od ljudi koji ju vole i koji ne žale da se žrtvuju za opšte dobro, a njima kako bude.

I zaista kako prethodni godina tako i ove nisu štedjeli na obećanjima, sve mogu, a žal što nisu i ranije mogli da nas usreće vidljiva je pri svakom nastupu. Znači ovi uspjesi da su se mnogi zaposlili u inostranstvu ne mogu da budu pripisani samo njima, iako imaju značajne zasluge za to, shvatili su da oni ne mogu da rade u tom svijetu i da poštu su znalci opšte namjene(sve znaju) tako mogu i svaku rupu da zakrpe oni se žrtvuju i zapošljavaju u lokalnoj upravi(kao uhljebi) na raspodjeli prikupljenih poreza, donacija i kredita što moramo priznati nije lako.

Jeste li primjetili da načelnik se nije izvinuo zato što je slagao da će u ovoj godini biti investirano 2,5 miliona, naravno imao je volju ali zvijeszde se nisu poklopile. Sad imamo novu 2018. godinu i sve će biti realizovano, budžet je 29800000,00 Km i u Agrozonu će biti uloženo 2,5 miliona, a ja pošto znam računati dodam i od ove godine 2,5 i to je 5 miliona. Malo morgen, jer ova je prošla i briše se, tako su oni izbrisali i prethodne godine. Sad shvatate, da je uloženo u ovoj godini morali bi u idućoj pošto je izborna, e to je njihova matematika, ja to zovem “seljačka” naspram mentalnog sklopa. Ovdje moram da kažem da seljački način razmišljanja nije loš i to bi bila štednja u jednoj godini da bi se uložilo u drugoj, ali je ne primjenjiv na način na koji se treba da razvija lokalna zajednica, ona ne trpi rupe u razvoju i to se ne nadoknađuje.

Da bi zaboravili da nismo ništa postigli u Topoli imamo najavu za iduću i to 2 investitora, šta bi sa ostalima, al ajd jedan je “Calzedonia” italijanska firma koja radi donje rublje, znači ženska radna snaga i 200 eura plata i obećanje da će u 2018. biti otvaranje i zaposleno 400 radnika, od toga ništa najvjerovatnije. Drugi je investitor nekakav tržni centar koji s obzirom kako proizvođači hrane funkcionišu i ne treba da se upušta u rizik i otvara tako nešto, ovo mi miriše više na nešto što treba da služi kao konkurencija seljaku, to jest prije da će dolaziti hrana na ove prostore, nego što će odavde odlaziti.

Uostalom i istraživanje pokazuje da se ima povjerenje u Opštinu i da smo zadovoljni i imamo povjerenje. 400 ispitanika je to potvrdilo, nešto mi je sumnjivo, mora da su se između sebe propitali.

Tako oni zadovoljni, mi zadovoljni čekamo 2018. a ‘ko i nju preživi najebo je u 2019-oj.

 

 

Boško Grgić je najautor 2017. godine!

Bez dobrih autora, nema dobre priče i portala. A Informacijski sustav Agroklub uistinu ima sjajnu mrežu novinara koji svakodnevno kroz priče naših vrijednih poljoprivrednika donose pozitivne primjere koji motiviraju, ali i ukazuju na probleme koji ih tište, daju prijedloge kako te probleme riješiti i čine naš portal sve boljim, slojevitijim, zanimljivijim.

Kako bismo im i javno ukazali koliko ih cijenimo, Agroklub treću godinu zaredom dodijeljuje nagradu za poseban doprinos autoru/ici godine.

Dodijeljena posebna priznanja autorima

Naš ovogodišnji autor godine u Bosni i Hercegovini je Boško Grgić! Priznanje smo mu dodijelili u prostorima organizacije Zdrava Logika u Banja Luci.

U godinu dana više od 110 članaka!

Početkom prosinca Boško Grgić imao je prvu godišnjicu suradnje s Agroklubom. U tih godinu dana objavljeno je 116 tekstova s preko 500.000 pregleda! Priznat ćete, zavidan je to broj članaka koji je vas, naše čitatelje, ali i nas urednike, odušuveljavao iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec.

Naš Boško zaljubljen je u svoj kraj, svoje Lijevče polje, Potkozarje, Novu Topolu, Dubrave, Gradišku – sva ona mjesta iz kojih nam je donosio zanimljive reportaže o vrijednim, a veselim, zanimljivim, ponekad osebujnim ljudima.

Biseri reportažnog novinarstva

Pitke, ali motivirajuće Boškove priče uče nas i daju podstrek da ne treba odustajati, da se radom i upornošću može napredovati i dobro živjeti od poljoprivrede. Prisjetimo se samo nedavne priče o Radi Vujiću koji je smislio način kako da od ambrozije napravi pelet za grijanje, ili o Samiru Grgiću koji se ne vraća u Minhen nego nastavlja sa stočarstvom u svojim Rovinama, ili sestrama blizankinjama koje rade sve seoske poslove. Ma, mogli bismo svaku priču istaknuti kao pravi mali biser reportažnog novinarstva.

Vjerujemo kako će priče dragog Boška Grgića i dalje osvajati naše čitatelje i Agroklubu i dalje davati notu ozbiljnog portala bliskog vrijednim ljudima, biti im motivacija za njihove pothvate u bilo kojem sektoru poljoprivrede i pokazatelj da se upornost i trud na kraju uvijek isplate.

Boško Grgić: Kad bih ja bio ministar…


Boško Grgić

Godina prođe veoma brzo, ko bi rekao da je toliko priča iz ovog dijela BiH našlo mjesto na Agroklubu. Nagrada mi imponuje, ali smatram da su je zaslužili i dobri i uzorni poljoprivrednici koje sam obilazio.

Smatram da ljudi, koji su odgovorni za naš agrar, bilo da su to zakonodavci, misnistri, savjetnici, načelnici ili organizatori, trebali čitati Agroklub, kako bi vidjeli šta ‘žulja’, našeg poljoprivrednika. Kad bih ja bio ministar poljoprivrede uzeo bih za prvog savjetnika dobrog domaćina iz Lijevče polja ili Semberije. Niko ne zna bolje poljoprivredu od čestitog seljaka“, kaže nam Boško u svom tonu dodavši kako zna da su upravo najbolji ljekari, mašinski inžinjeri, profesori i ekonomisti školovani od njive i štale.

Njihovi roditelji su ulagali u djecu, jer je poljoprivreda oduvijek teška. Ali i ti čestiti stručnjaci su svjesni kako je njihovim roditeljima teško izvući ‘dinar’ iz brazde i štale. Zato su oni vrhunski stručnjaci sa pozitivnim ‘životopisom’. Upravo zbog toga se na adekvatan način treba odužiti selu i poljoprivredi. Treba ih staviti na pijedestal, jer mi nismo osposobljeni da proizvodimo ferarije i avione, ali znamo šta je jabuka, sir , mlijeko ili lubenica“, poručuje naš Boško Grgić.

Posebno priznanje autorici Ranki Vojnović

Podsjećamo, prošle smo godine priznanje za poseban doprinos dodijelili našoj Ranki Vojnović, a godinu prije Adiju Pašaliću. Veliko hvala još jednom svim našim sjajnim autorima i autoricama! Zbog vas smo to što jesmo!

agroklub.ba